Tek što je najavljen izlet u Brinje već nakon tjedan dana tražilo se mjesto više. Nakon svih varijanti corona, gripa, viroza i potresa koje su nas zadesile u protekle dvije godine, svi smo se zaželjeli izleta i zajedničkih druženja u prirodi. Ovoga puta epidemiološke mjere dopustile su da ponovno družimo kao nekada ili kako u posljednje vrijeme volimo reći „vratili se na staro normalno“.
Prevrtljivo proljeće nije baš obećavalo lijepo vrijeme, ali kako to obično biva, „da hrabre sreća služi“, tako se i vrijeme, ipak malo primirilo. Dobrodošlica domaćina u Brinju od strane Planinarskog društva Škamnica, zajednička fotka za uspomenu. Ovoga puta, umjesto na Zarin i krenuli smo ka Starom Brinju na 848 m/n.m. sa čijeg se vrha pruža lijep panoramski pogled. S jedne strane dolina gdje se smjestilo Brinje i stari, ali obnovljeni Frankopanski dvorac. Sa druge strane otvara se pogled prema obroncima Velebitu.
Nakon povratka sa Starog Brinja krenuli smo razgledati Stari Frankopanski grad Sokolac, grad moćne Frankopanske plemićke obitelji. Nekada prva linija obrane od Turaka, danas je pretvorena u muzej čije zidine tek nagovještaju sjaj iz negdašnjih vremena. Iako se naziv Sokolac nije koristio u vrijeme vladavine Frankopana ipak ime Sokolac, koje se spominje negdje od 1835. godine, zadržalo se do današnjih dana. O povijesti utvrde, Frankopanima i još puno toga vezanog uz Brinje i Frankopane, te što se sve događalo kroz povijest Brinja, govorio je naš član i povjesničar Anđelko Hundić.
Nakon „sata povijesti“ uslijedilo je i planinarsko druženje kakvo se obično i organizira kad su planinarski pohodi u pitanju. Uz domaće proizvode i ručak koji su pripremili domaćini, te malo muzike, bili su dobar razlog za ples i planinarsko druženje. A kada je dobro, onda i vrijeme brzo prolazi. Kako je plan naš predviđao i posjetu Sinčića špilji, društvo je moralo krenuti dalje. Vožnja autobusom 4 kilometra od Brnja do izuzetno važnog prapovijesnog lokaliteta – Sinčića špilje. Pretpostavlja se, da je u špilji živio paleolitski lovac 9500 godina prije Krista. Na stijenama špilje, 1997. godine otkriveno je slikovno pismo, odnosno slikovni leptolitički prikazi kojeg su znansstvenici već nekoliko puta pokušali dešifrirati.
Vrijeme koje je bilo prethodnih dana učinilo je špilju i njeno jezero teško pristupačnom i opasnom za posjetitelje. Inače, špija i jezero u njoj ostavlja poseban dojam, ali nadošla voda nije davala mogućnosti dubljeg ulaska u špilju. Tako smo ostali uskraćeni za speleološki doživljaj, ali ipak voda koja je nadirala iz otvora špilje i petvarala se u vodopad, ostavila je na sve prisutne poseban dojam.
Tako je posjeta Sinčića špilji ostala za neku drugu priliku. Možda, slijedeće godine na četrnaestom planinarskom pohodu na Zarin.Na povratku za Zagreb s lijeve strane autobusa otvara se pogled na Klek pri zalasku Sunca. Možda je to dobra ideja za odredište nekog od slijedećih izleta.
