Siromaštvo djece veliki problem današnjice

U Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu 17. travnja 2019. godine održan je okrugli stol pod nazivom SIROMAŠNA DJECA – ODGOVORNOST SVIH NAS kojeg su organizirali Napretkov kulturni centar i udruga Možemo zajedno.

Okrugli stol je okupio veći broj sudionika i predstavnika različitih udruga koje u svojim programima imaju za cilj skrb i pomoć potrebitima, a posebno brigu o zaštiti djece kao najranjivije skupine društva.

Na početku Skupa sve prisutne u ime domaćina Napretkovog kulturnog centra pozdravio je prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić, dopredsjednik HKD Napredak i predsjednik Napretkovog kulturnog centra koji je i sam uključen u različite humanitarne projekte.

U vrlo zanimljivom predavanju prof. dr. sc. Olja Družić Ljubotina iznijela je niz podataka o problemima siromašne djece u Hrvatskoj koje je dobrim dijelom uzrokovano ratom i tranzicijskim problemima sa kojima se suočava većina tranzicijskih zemalja u Europi. Promjenom političkog i gospodarskog sustava, došlo je do velikog gubitka radnih mjesta, niže plaće i otežano zapošljavanje na nove poslove, bitno se odrazilo na djecu kao najranjiviju skupinu društva. Došlo je do naglog urušavanja standarda, nemogućnosti adekvatnog školovanja te prerani ulazak djece  u svijet rada. Takva situacija kod djece  uzrokuje sve veće frustracije, lošije zdravlje i  depresiju, te se tako ulazi u začarani krug siromaštva. Profesorica Družić Ljubotina u obrazovanju vidi izlazak iz ovakve situacije, pa na kraju svog dijela predavanja citira Nelson Mendelu riječima:“Prevladavanje siromaštva nije gesta ljubavi, već je to stvar pravde. Kao ropstvo i aparthejd, siromaštvo nije prirodno… ono se može prevladati i iskorijeniti samo ljudskim djelovanjem“

Doc. dr. sc. Marijana Kletečki održala je prezentaciju pod naslovom Učinak siromaštva na dobrobit djece. Podaci koji su u Hrvatskoj dobiveni na osnovu istraživanja u projektu, nisu niti najmanje dobri. Čak 22 % djece u Hrvatskoj smatra se siromašnima, a prema definiciji siromaštva, siromašnima se smatraju ljudi ukoliko njihovi prihodi i resursi nisu dostatni za životni standard koji se u društvu u kojem žive smatra prihvatljivim. U Hrvatskoj linija siromaštva je u 2016. godini za samca iznosila 2.139 kuna. Samo u 2012. godini u Hrvatskoj je bilo 60.000 djece mlađe od 7 godina ispod granice siromaštva, a od toga 4.800 djece živjelo je u ekstremnom siromaštvu. Docentica Kletečki Radović iznijela je niz podataka o utjecaju siromaštva djece na njihov budući razvoj i mali je broj onih koji bez pomoći sa strane uspijevaju izići iz tog ciklusa. Takva djeca su psihosocijalno obilježena i marginalizirana u društvu.

Činjenica je da 20% obitelji u Hrvatskoj djeci ne mogu priuštiti igračku, da svako drugo dijete nema vlastiti krevet, 76 % siromašne djece nije uključeno u vrtić, a svako treće dijete nije bilo uključeno u predškolski program. Ti podaci su jako loši i kao što kaže docentica Kletečki Radović:“Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti „sutra“, jer ona traže „danas“.“

Davor Radošević, mag. act. soc. iz Centra za socijalnu skrb Samobora govorio je o socijalnom mentorstvu u lokalnoj zajednici i mogućnošću djelovanja i pomoći potrebitima kroz lokalnu zajednicu od prepoznavanja situacije do načina njenog rješavanja.

Dejan Nemčić, prof. govorio je o svojim iskustvima i siromaštvu djece prilikom svojih odlazaka u Afriku. Situacija je daleko strašnija i običnim ljudima iz Europe vrlo teško je i predočiti stanje u kojem se oni nalaze. Glad i smrt od gladi i žeđi, njihova su svakodnevnica, a bolesti i zaraze, gotovo neizbježne u uvjetima u kojima oni žive. Nemčić je nastojao pokazati i onu njihovu drugu stranu – radosti u malim stvarima, pa iako sputana, siromašna i bez ozbiljnih perspektiva za život, ipak pronalaze razloge za radost i sreću.

Okrugli stol je završio zaključkom da se o ovim stvarima treba otvoreno razgovarati i u te razgovore što više uključiti ljude iz odgovarajućih institucija i politike koji mogu utjecati na promjenu takvog stanja.