Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” iz Sarajeva u Hrvatskoj (1902-1950.)
Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” iz Sarajeva, 2018., godine slavi punih 116 godina od svoga utemeljenja. Na prostorima Hrvatske ono je jednako toliko prisutno zahvaljujući vrijednim i marljivim članovima Uprave “Napretka” iz Sarajeva.
Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” iz Sarajeva nastalo je spajanjem Hrvatskog potpornog društva za potrebne đake srednjih i visokih škola u Bosni i Hercegovini, osnovanog u Mostaru 14. rujna 1902. i Hrvatskog društva za namještenje djece u zanate i trgovinu, osnovanog u Sarajevu 11. studenoga 1902. te na poticaj skupine domoljuba u Zagrebu.
Tadašnje su vlasti odobrile rad Društva tek 10. rujna 1904. Društvo je nakon izmjene pravila i programa uzelo naziv “Hrvatsko društvo ‘Napredak’ za potpomaganje naučnika i đaka Hrvata katolika za Bosnu i Hercegovinu” 1905.g.
S obzirom na to da su oba društva, i mostarsko i sarajevsko, imala gotovo istovjetne ciljeve i zadatke ona su se 9. lipnja 1907. ujedinila i od tada djeluju pod zajedničkim imenom “Napredak” društvo za potpomaganje naučnika i đaka Hrvata-katolika za Bosnu i Hercegovinu, sa sjedištem u Sarajevu.
Društvo je 1922. godine promijenilo ime u Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” i pod tim imenom djeluje do danas.
HKD “Napredak” iz Sarajeva je društvo koje djeluje u skladu s Pravilima HKD “Napredak” iz Sarajeva i koje je pod nadzorom Središnje uprave “Napretka” kao vrhovnog upravnog tijela “Napretka” (dalje: SUN) iz Sarajeva.
Pravila HKD “Napredak” su obvezujuća su za sve podružnice u Bosni i Hercegovini i svim državama gdje društvo djeluje pod tim imenom.
HKD “Napredak” je tijekom svoga povijesnog djelovanja bili inicijatori i organizatori brojnih kulturnih manifestacija. O tome nam najbolje svjedoče arhivski izvori sačuvani u Arhivu Bosne i Hercegovine, fond: Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” u Sarajevu kao i arhivsko gradivo “Napretka” pohranjeno u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i drugim arhivima diljem Hrvatske.
O svim događajima i svjedocima vremena vrlo vjerodostojno govore arhivski dokumenti napose o njegovih članovima koji su bili istaknuti hrvatski uglednici i javni djelatnici (političari, svećenici, sveučilišni profesori, književnici…).
Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” iz Sarajeva je školovao i pomogao školovati više od 20.000 učenika i studenata (među kojima su i dva nobelovca – Ivo Andrić i Vladimir Prelog) te pomogao u pronalasku zanata i trgovina tisućama naučnika.
Djelovanje “Napretka” na području Hrvatske
Prvi podaci o djelovanju “Napretka” na području Hrvatske nalazimo već od 1902. godine kroz razne oblike djelovanja kako mostarskog tako i sarajevskog društva koja je bila posebno izražena u Zagrebu.
Od tada je zapravo započela suradnja i koordinirani rad između Zagreba i Sarajeva. Prvi dobrotvor Društva bio je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, a sljedeće 1903. godine pridružio mu se i grof Robert Normann Ehrenfelski iz Valpova.
Nakon fuzije dvaju društava 1907., rad se mostarskog društva gasi.
Sarajevski “Napredak” već 1906. imenuje svog povjerenika u Zagrebu i Đakovu. Na području Hrvatske i Slavonije bila su samo tri utemeljitelja i to dva u Zagrebu, Pavao Gugler, biskup i Hrvatsko društvo za namještanje naučnika u obrt i trgovinu i jednog u Varaždinu, Josip Lehpamer, kanonik.
Uz glavnog pokrovitelja”Napretka” vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera, dobrotvori iz Zagreba su bili zagrebački nadbiskup dr. Juraj Posilović i dr. Josip Frank, vođa dijela pravaša.
Broj članova “Napretka” se povećavao iz godine u godinu napose nakon fuzije dvaju društava pa je krajem rujna 1909. bilo ukupno 51 član u sedam mjesta. Najviše ih je bilo u Zagrebu 39, a zatim slijede Đakovo, Krapina i Petrinja, Gospić, Križevci i Varaždin. U to vrijeme u Hrvatskoj i Slavoniji postojala su dva povjereništva i to u Zagrebu i Đakovu.
Već 1911. nalazimo prvu stipendisticu iz Hrvatske, Serafina Perković, Imotski.
Uz redovite “Napretkove” novčane mjesečne potpore studentima – akademičarima u Zagrebu nalazimo i prve “Napretkove” učenike s mjesečnim potporama u gimnazijama u gradovima Osijeku i Požegi.
S obzirom na nazočnost većega broja studenata iz Bosne i Hercegovine u Zagrebu se već 1913. javila ideja i inicijativa od strane aktivnih članova sarajevskog “Napretka” da se osnuje “Napretkova” podružnice “u srcu i središtu kulturnom svih Hrvata u Zagrebu”. S obzirom da je skoro započeo Prvi svjetski rat do toga nije došlo i iz razloga jer je mobiliziran veći broj mladih ljudi i potencijalnih članova “Napretka”.
Tijekom rata aktivnost u Hrvatskoj je djelom prekinuta iako je i tada dvadesetak učenika i studenata primalo stipendije i još toliko njih novčane potpore od Središnje uprave “Napretka” iz Sarajeva. Također je vođena uspješna akcija oko zbrinjavanja više od 12.000 siročadi iz Bosne i Hercegovine, Istre i Dalmacije u sjeverne hrvatske krajeve.
Osnivanje glavne “Napretkove” podružnice u Zagrebu i djelovanje HKD “Napredak” iz Sarajeva u Hrvatskoj (1918 – 1950.)
Propašću Austro-Ugarske monarhije, 1918. nastala je nova država Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevine Jugoslavije, 1918., te se je i u takvim novim političkim okolnostima i Hrvatsko prosvjetno i kulturno društvo “Napredak” iz Sarajeva morao prilagoditi.
Najprije je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu 3. prosinca 1919. odobrila Pravila “Napretka” hrvatskog prosvjetnog i kulturnog društva za Bosnu i Hercegovinu.
Na zamolbu “Napretka” hrvatskog prosvjetnog i kulturnog društva iz Sarajeva, Povjereništvo za prosvjetu Zemaljske vlade u Zagrebu 6. srpnja 1921. dopustilo je “Napretku” da može organizirati školsku mladež u srednjim, stručnim, sestrinskim i u narodnim osnovnim školama.
Na zahtjev “Napretka” iz Sarajeva za proširenje djelatnosti društva na području cijele države, Ministarstvo unutrašnjih poslova u Beogradu donosi pozitivno rješenje, 17. studenoga 1921. Tada su ujedno odobrena i pravila Društva. Na temelju istoga Povjereništvo za unutarnje poslove Zemaljske vlade u Zagrebu 6. prosinca 1921. dopušta “Napretku” rad “na području Hrvatske i Slavonije te Međimurja”.
Godinu dana kasnije, Pokrajinska uprava u Sarajevu, 14. rujna 1922., izdaje isto dopuštenje za Bosnu i Hercegovinu. Time su stvoreni preduvjeti za organizacijski ustroj rada Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”, kako se od lipnja 1922. do danas društvo službeno naziva.
SUN-a iz Sarajeva je posebno stalo da što prije u Zagrebu i u nekoliko većih gospodarskih i kulturnih središta u Hrvatskoj i Slavoniji osnuje “Napretkove” podružnice i da preko njih djeluju i programski i statutarno ostvaruju svoje ciljeve.
Rad na ustroju “Napretkove” podružnice u Zagrebu, je započeo nakon dugih priprema potkraj 1920. koja će postati glavna “Napretkova” podružnica za područje kontinentalne Hrvatske. Inicijatori su bili Zvonko Petrović i dr. Julijan Jelenović. To je u konačnici rezultiralo osnivanjem Akademske podružnice “Napretka” u Zagrebu 27. siječnja 1921..
Središnja uprava “Napretka” iz Sarajeva koja je pratila i podupirala osnivanje podružnice u Zagrebu – čekajući odobrenje rada od vlasti, je priznala podružnicu kao “Akcioni odbor – za osnutak građanske podružnice”. Bila je to prva “Napretkova” podružnica na području banske Hrvatske.
Broj članova novoutemeljene podružnice se povećavao. Već do 13. svibnja 1921. u “Napretkovu” podružnicu u Zagrebu upisalo se 146 članova. Broj članova je postupno rastao tako da ih je krajem 1921. bilo 212, a u lipnju 1922. već 271.
Obzirom da se broj članova povećavao s povećanjem članstva porastao je i prihod podružnice – redovito uplaćivan Središnjoj upravi u Sarajevo – od 10.772 iz 1921. i na 97.971 krunu za 1922.
“Napretkova” podružnica u Zagrebu se u prvo vrijeme bavila informiranjem građanstva Zagreba o programu HKD “Napredak” iz Sarajeva (sastancima, predavanjima i promidžbenim materijalom), suradnjom s ostalim hrvatskim društvima, prikupljanjem članova, organiziranjem zabava te koordinacijom rada s “Napretkovom” Središnjom upravom u Sarajevu.
Na izvanrednoj glavnoj skupštini održanoj 26. ožujka 1922. Upravni odbor je pretvoren u Privremeni radni odbor “Napretkove” građanske podružnice do njezina osnutka. Na sjednici odbora Podružnice održane 14. lipnja 1922., dogovoreno je da izabrani delegati za odlazak u Sarajevo, zatraže od SUN-a iz Sarajeva da zagrebačka podružnica dobije status glavne podružnice za kontinentalnu Hrvatsku jer je to u interesu samog “Napretka” i njegovog, što kvalitetnijeg djelovanja u Hrvatskoj.
O prijedlogu promjene pravila “Napretka”, prema kojem bi se nekim podružnicama sukladno regijama dao status glavne “Napretkove” podružnice kao primjerice zagrebačkoj podružnici za kontinentalnu Hrvatsku, osječkoj podružnici za Slavoniju, pa će takav status kasnije dobiti i Gospić kao glavna podružnica za područje Like, Knin za Sjevernu Dalmaciju, Split za Srednju Dalmaciju i Dubrovnik za Južnu Dalmaciju.
Prema istome tome prijedlogu “glavne podružnice” bi preuzele “dužnost provođenja i nadziranja organizacije” i na taj način bile autonomne, “a da pri svemu tome društvena organizacija bude jedinstvena” i pod vrhovnim vodstvom Središnje uprave “Napretka” iz Sarajeva.
Osnivačka skupština zagrebačke podružnice HKD “Napredak” iz Sarajeva je održana 4. prosinca 1922. u zagrebačkoj gradskoj vijećnici. U ime SUN-a iz Sarajeva bio je nazočan Ante Odić. Na skupštini se izabrani Upravni odbor obvezao se preko svoga predsjednika Lacka Križa “da će sve svoje sile posvetiti provođenju ‘Napretka’ u Banskoj Hrvatskoj”, a preko potpredsjednice Marije Kumičić da će se poraditi “na ‘Napretkovoj’ organizaciji i u Međimurju”, te tijesno surađivati sa Središnjom upravom “Napretka” iz Sarajeva. Svi prijedlozi su bili jednoglasno usvojeni. Za društvenog direktora je izabran Milutin Mayer kako bi Podružnica uspješnije radila.
Istodobno započinje osnivanje “Napretkovih” podružnica i u dugim mjestima banske Hrvatske, Slavonije, Like, Banovine, Sjeverne, Srednje i Južne Dalmacije.
Osnivaju se “Napretkova” podružnica u Brodu na Savi, odnosno Slavonskom Brodu 1922., Osijeku, Varaždinu, Đakovo, Vinkovcima, Vukovaru 1922., te brojna povjereništva po kontinentalnoj Hrvatskoj, Lici, Hrvatskom primorju, Gorksom Kotaru i Dalmaciji.
U Lici u Gospiću (1927-1943.), Drežnici (1927-1943), Donji Kosinj (1928-1929.), Ogulin, Otočac (1932-1939.), Lovinac 1935., Punitovci 1939., i dr. U Dalmaciji je u Aržanu (Imotski) već 1927. osnovana povjereništvo,Čilipima 1928., Dubrovniku podružnica 1928.-1943., te ženska podružnica.
Važno je napomenuti da su rad “Napretkovih” organizacija zabranjivale državne vlasti pod različitim izgovorima. Tako su na području Hrvatske i Slavonije prestale djelovati podružnice u Vukovaru i Đakovu i povjereništvo u Županji. Nastavile su s djelovanjem one u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu, Brodu n/S. i Vinkovcima.
Ipak rad “Napretkovih” podružnica te osnivanje novih na području cijele Hrvatske nije se moglo zaustaviti. Tako je u srpnju 1926. osnovana u Gospiću, a u ožujku 1927. i u Klanjcu “Napretkova” podružnica. Do 1930. uslijedilo je osnivanje “Napretkove” podružnice u Ludbregu, Senju, Perušiću, Donjem Kosinju, Tuhelju i Zagrebu (ženska) te povjereništva u Dubravicama, Oroslavlju, Kraljevcu na Sutli, Sušaku, Pregradi i Velikom Trgovištu. Sve su one zajedno imale nešto više od 1500 članova.
Veza sa Sarajevom pojačana je preko pojedinih članova koji su bili izabrani u Središnju upravu “Napretka” kao njezini vanjski članovi ili zamjenici. Ta će se praksa nastaviti sve do raspuštanja “Napretka” 1950. godine ali je nakon obnavljanja rada “Napretkovih” podružnica u Hrvatskoj 1990. ponovno takva praksa uspostavljena
Uvođenjem diktature kralja Aleksandra 6. siječnja 1929., (nakon ubojstva Ivana i Stjepana Radića i dr. u Beogradskoj skupštini, 8. kolovoza 1928.) za zagrebačku Glavnu podružnicu HKD “Napredak” kao i ostale “Napretkove” podružnice na području Hrvatske nastaju teškoće u radu.
Režim kraljeve diktature, neposredno je utjecao na rad gotovo svih “Napretkovih” organizacija. Počelo je s pojačanim nadzorom i različitim pritiscima vlasti na pojedine istaknutije članove “Napretkovih” organizacija, ali i s napadima na njih pripadnika nacionalističkih i režimskih organizacija. Tijekom deset mjeseci 1929. vlast je zapriječila rad ili raspustila ukupno 126 “Napretkovih” organizacija.
Unatoč pritiscima vlasti potkraj 1931. osnovane su “Napretkove” podružnice u Otočcu. i Krapini, a u prvoj polovini 1932. i podružnice u Ogulinu, Senju, Virovitici, Bjelovaru i Karlovcu te “Napretkovo” povjereništvo u Siraču, kraj Daruvara i Osijeku (donji grad).
Međutim režimske vlasti su provodile “nasilje” nad vodstvom i članovima “Napretka” napose nakon ubojstva kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseilleu 1934. kada će biti veliki broj podružnica raspušten.
Unatoč pritiscima vlasti do kraja 1935. uspjele su se obnoviti i osnovati nove “Napretkove” podružnice u Slavonskoj Požegi, Gospiću, Okučanima, Karlovcu, Senju, Sušaku, Ogulinu i u Krapini te u Bakru , Rudama (kraj Samobora) i Garčinu.
Broj “Napretkovih” podružnica u Hrvatskoj i ukupan broj njihovih članova, prema objavljenim pregledima “Napretkovih” podružnicama na godišnjim skupštinama SUN-a, bio je sljedeći: 1937. – 1938.: 28 organizacija (26 podružnica i 2 povjereništva) s ukupno 2.657 članova; 1938. – 1939.: 31 organizacija (28 podružnica i 3 povjereništva) s ukupno 2.614 članova; 1939. – 1940.: 25 organizacija (23 podružnica i 1 povjereništvo) s ukupno 2.333 člana i 1940. – 1941.: 26 organizacija (24 podružnica i 2 povjereništva) s ukupno 2.346 članova.
Početak II. svjetskog rata u travnju 1941. u Hrvatskoj je dočekalo oko pedeset “Napretkovih” podružnica s nešto više od 5.000 članova. Samo na području Dalmacije do početka rata 1941. bilo ih je oko tridesetak, a u osnivanju i radu nekih od njih bili su angažirani i pojedini članovi “Napretkove” Glavne podružnice iz Zagreba. Na području današnje Republike Hrvatske početkom travnja 1941. bilo je oko 5.000 “napretkovaca” u oko šezdesetak “Napretkovih” organizacija, dok je cijeli “Napredak” tada imao oko 130 podružnica s oko 20.000 članova.
Završetkom rata, podružnice su djelovale polu-ilegalno jer komunističke vlasti su odbile dati dopusnice za njihov rad te su 1. travnja 1949. ukinuti kao Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” iz Sarajeva.
Zaključak
U svojoj skoro dva desetljeća dugoj tradiciji djelovanja i na području HRV od (1902)-1922 – 1949. godine uspjelo je unatoč brojnim zaprekama vladajućih režima, na svojim programskim načelima ostvariti postavljene ciljeve i zadivljujuće rezultate. Sve zapreke na koje su nailazili nisu mogle zaustaviti rad “Napretka”, koji je temeljito i sustavno radio na reformi prosvjetne i kulturne politike u Kraljevini Jugoslaviji, prosvjedovao protiv svakog napada na hrvatski narod i kulturna dobra, kao i protiv svakog pokušaja da se omete rad bilo koje hrvatske prosvjetne ustanove.
HKD “Napredak” u HR. je odgojio i školovao čitav niz Hrvata i odobrio brojne učeničke i studentske stipendije u razdoblju od 1926. do 1949. godine. U razdoblju od osnivanja prve Podružnice Napretka u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu, Gospiću, Vukovaru, Imotskom 1926., potom u Dubrovniku /dvije muške i jedne i jedine ženske/, SL. Brodu, Senju, Delnicama, Supetru, Splitu, Omišu, Drnišu, Kninu, Makarskoj, Metkoviću, Opuzenu, Sinju, Skradinu, Šibeniku, Vrgorcu, Vrliki i drugim mjestima po HRV. te povjereništava sve do njihove zabrane s radom 1945., njih ukupno 146, Središnja uprava “Napretka” iz Sarajeva je podijelila više od 20.000 učeničkih i studentskih stipendija u Dalmaciji i Sj. Hrvatskoj.
U svojim konviktima “Napredak” je odgajao mušku i žensku hrvatsku mladež, pomagao je podizanju hrvatskih domova i ustanova, organizirao brojne tečajeve, održavao zabave i priredbe, svečane akademije, te u vrijeme najteže ekonomske krize u Dalmaciji, sakupljao novčane priloge za pomoć najsiromašnijima.
U tako dramatičnim povijesnim trenucima “Napredak” je postao sinonim hrvatstva svih Hrvata, postavši jedna od najznačajnijih i najvećih hrvatskih ustanova u povijesti Hrvata. Tome u prilog je i činjenica da je “Napredak” od 1902 -1949. godine, na prostorima bivše Jugoslavije školovao preko 20.000 učenika i studenata, među kojima i dva hrvatska nobelovca Ivu Andrića i Vladimira Preloga.
HKD “Napredak” je nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj obnovio svoju djelatnost i u Hrvatskoj i na već postavljenim programskim načelima, nastavio sa svojim kulturno-prosvjetnim radom.
Iako je “Napredak” de iure obnovljen na Glavnoj skupštini 28. i 29. listopada 1945., političkoj eliti u novo utemeljenoj državi FNRJ/SFRJ nije se sviđao autonoman i snažan društveni angažman Hrvata te su vlasti 1. travnja 1949. ukinuli njegov rad pod izgovorom kako nema dovoljno članstva i ne može se održati skupština, koja bi dala legitimitet upravi. Time je prestao rad SUN-a, svih podružnica i povjereništava i drugih organizacija, koje su djelovale u okviru “Napretka” (Zadruga, knjižnica, knjižara…) dok je cjelokupna imovina HKD “Napredak” s 1. travnja 1949. prešlo u vlasništvo Saveza kulturno-prosvjetnih društava.
HKD “Napredak” iz Sarajeva je nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. obnovio svoju djelatnost u cijeloj Hrvatskoj i na već postavljenim programskim načelima, nastavio sa svojim kulturno-prosvjetnim radom.
Autor teksta: prof. dr. sc. Zdravko Matić
Fotografije: Mario Milošević
* Govor prof. dr. sc. Zdravka Matića na predstavljanju Hrvatskog narodnog godišnjaka 21. siječnja 2019. godine u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu
O autoru
PROF. DR. SC. ZDRAVKO MATIĆ je rođen u Šibniku, živi u Zagrebu.
Doktor je povijesnih znanosti i izvanredni profesor na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman” u Zagrebu od 1998. godine. Aktivni je sudionik političkih događaja od 1989 – 1995., te Domovinskog rata. Nakon završetka rata, u kolovozu 1998. zaposlio se na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu, gdje do danas predaje časnicima HV-a kolegije: Vojna povijest I., II. i Domovinski rat, te na preddiplomskim i diplomskim Vojnim studijima: Hrvatsku političku povijest i Domovinski rat.
Kao vanjski suradnik Odjela za povijest, Sveučilišta u Zadru, od 2006. do 2009. bio je nositelj izbornoga kolegija: “Domovinski rat i stvaranje samostalne Republike Hrvatske”, a na Odsjeku za povijest, Filozofskoga fakulteta, Sveučilišta u Osijeku od 2007. – 2009. bio je nositelj više kolegija a i danas je nositelj zbornog kolegija: Fašizam, nacizam, komunizam: totalitarizmi 20. st.
Bavi se vojnom, političkom, kulturnom i crkvenom poviješću 19. i 20. st. Objavio je niz radova iz kulturne, vojne, društvene i crkvene povijesti.
