Prošlotjedna posjeta Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu u okviru programa „Dođi u 5 do 5“ pružila je ovoga puta priliku članovima Hrvatskog kulturnog društva Napredak pogledati tri odlične izložbe na jednom mjestu. Od retrospektive Duje Jurić, preko izližbe o stripu pa do Ekspedicije profesorice Ines Krasić.
Prvu od tri izložbe, retrospektivnu izložbu „Mreža oprostorene slike“ istaknutog hrvatskog umjetnika Duje Jurića, imali smo priliku pogledati uz njegovo vodstvo te objašnjenja njegovih misli i poteza koja su ga vodila pri stvaranju njegovih djela. Duje Jurić je pripadnik slikarske generacije stasale u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog stoljeća, koji se na hrvatskoj likovnoj sceni pozicionirao kao samozatajan, od početaka vjeran slici kao mediju. Diplomirao je u klasi prof. Vasilija Jordana, surađivao je s Ljubom Ivančićem i Nikolom Reiserom, a krajem osamdesetih i s Julijem Kniferom pri realizaciji njegovih murala u Salzburgu. Tijekom više od trideset godina umjetničke prakse Jurić je izlagao na preko osamdeset samostalnih i sudjelovao u više od stotinu i pedeset skupnih izložaba u zemlji i u inozemstvu. Autor je brojnih akcija i umjetničkih projekata, među kojima se ističu njegovi ambijenti (svjetlosne instalacije) i scenografsko-slikarski radovi u okviru projekata „Kugla glumišta”. Boravio je na brojnim studijskim putovanjima u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Italiji, Albaniji, Španjolskoj, Poljskoj, SAD-u, Mađarskoj, Češkoj, Švicarskoj, Sloveniji, Egiptu, Indiji…
Djela mu se nalaze u mnogim reprezentativnim galerijama u Hrvatskoj i svijetu.
Na ovoj velikoj, dobrim dijelom retrospektivnoj izložbi Duje Jurića, moguće je notirati segmente nesvakidašnje bujnog i raznolikog opusa koji se gradi posljednjih četrdesetak godina, suočiti se sa stilskom, medijskom i tematskom dinamikom njegova umjetničkog puta. Posjednik iznimne radne energije, izdržljivosti i koncentracije, vođen maksimalnim stvaralačkim imperativom, Jurić je nesvakidašnje produktivan autor, egzaktno mišljenog i izvođenog projekta.
Na ovoj izložbi u mogućnosti smo pratiti razvoj razmišljanja i formalnih mijena ovoga umjetnika koji je – različitim metodama, tehnikama, u različitim oblicima, ali uvijek strastveno, u potpunoj predanosti – nastojao transcendirati ograničenost dvodimenzionalnosti slike. Koristeći se različitim stilskim modusima, primjenjujući drugačija tehnička sredstva pa i jezik, održao je konstantu istinskog htijenja da pronađe alternativni pogled na umjetnost, da se uzmogne kvalitetnije koristiti resursima koji su nam na raspolaganju i na taj način pokuša bolje shvatiti sebe i svijet. Ukratko, Duje Jurić svojom umjetnošću pokušava dokučiti vlastiti ljudski razlog te, dosljedno, isto omogućiti i onome tko je voljan bez zadnjih misli dopustiti da ga ideja i naboj tog djela prožmu. Ne sumnjam da se takvo uzajamno prožimanje događa na obostranu, sveopću korist“, napisano je u tekstu Antuna Maračića Vrijeme, prostor i svjetlost slike.
Druga izložba postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti nosi naziv „Nastavit će se …Strip i vizualna kultura u Hrvatskoj“ i sagledava strip stvaralaštvo u europskom i međunarodnom kontekstu kao devetu umjetnost s njezinom poviješću, razvojem i antologijskim autoricama i autorima. Izložba prati promjenu percepcije o samoj prirodi stripa, o njegovoj ulozi u formiranju koncepta popularne i masovne kulture, te profesionalne i osobne mreže unutar kojih strip nastaje i pronalazi svoj put prema publici.
Nastajući u početku na marginama novina kao sredstva masovnog komuniciranja, kombinirajući tekst i sliku, strip se, nerijetko, nalazio između izdavaštva, masovnih medija, književnosti, filma, slikarstva i dizajna s jedne, te između novinskih kuća, akademskih institucija i kontrakulturnih pokreta s druge strane. U naizgled jednostavnom iskazu u kojem uglavnom spaja tekst i sliku, objedinjujući ili razdvajajući vizualnu i verbalnu naraciju, producentsku narudžbu ili autorsku beskompromisnost, s produkcijskim mogućnostima od jeftinih samizdata do luksuznih albuma, strip se može shvatiti i doslovno kao materijalizacija pojma vizualne kulture.
Promatrajući strip ne samo kao vizualnu, nego i kao društvenu činjenicu, izložba želi proširiti pogled na moguće načine prezentacije i promocije povijesnih ili recentnih djela ujedno otvarajući prostor za raspravu o produkciji, ponajprije nekomercijalnog, autorskog stripa. Upravo se autorski strip pozicionirao kao sastavni dio vizualne kulture i kulturne produkcije općenito, stoga ga treba i dalje afirmirati te osvještavati njegove ne samo umjetničke nego i komunikacijske i edukativne potencijale. Osim neosporne formalne, likovne kvalitete crteža, kolaža ili fotografije, strip se promatra prije svega kao iznimno uvjerljiv sklop vizualnih i verbalnih znakova koji svoju magičnu privlačnost duguju načinu na koji pričaju priču. S druge strane, naglasak se želi dati upravo ostvarenjima i izdanjima koja prelaze granice medija ili koji krše neke medijske zadanosti i konvencije, smatrajući strip autonomnom umjetničkom disciplinom. Postav pokazuje strip u Hrvatskoj od tridesetih godina do današnjih dana, s projekcijom njegove budućnosti kroz modele produkcije i obrazovanja, razmjene, umrežavanja i međunarodne suradnje. ( izvor MSU)
Treća izložba posvećena je multimedijalnoj umjetnici Ines Krasić koja je prisutna na likovnoj sceni više od dva desetljeća, a na ovoj samostalnoj izložbi predstavila se projektom pod nazivom Ekspedicija. Riječ je o eksperimentalnom, interdisciplinarnom umjetničkom projektu kojim umjetnica nastavlja svoje dosadašnje propitivanje odnosa privatnog i javnog, virtualnog i fizičkog, te nastavlja istraživanje utjecaja masovnih medija i potrošačke kulture na formiranje javnog i privatnog identiteta.
Kroz procesualni umjetnički pristup, Ines Krasić kreira nove doživljaje, te stvara nove prostore za istraživanje i povezivanje umjetnika i publike. Takvim pristupom umjetnica potiče publiku na nova istraživanja i ponovno otkrivanje (ne)uobičajenih pejzaža svakodnevnice.
Inverzija eksterijernih u interijerne situacije, prirodnih u artificijelne (urbane arhitektonske/kulturalne) pejzaže, te osobnih u javne i javnih u osobne sadržaje, u stalnom je pomicanju raznih medijskih/tehničkih i formalnih akcenata, u tenziji usmjeravanja pažnje i nestabilnoj ravnoteži između otkrivanja i prepoznavanja što je, uostalom, primjereno jednom istraživalačkom putovanju kakvo je ekspedicija.
Ines Krasić dobitnica je brojnih likovnih nagrada u zemlji i u inozemstvu, kao što su nagrada 25. salona mladih, Zagreb, 1998., Velika nagrada Trijenala hrvatskog kiparstva, 2000., Akademia International Award na 24. međunarodnom bijenalu grafičkih umjetnosti u Ljubljani, Nagrada 36. zagrebačkog salona, 2002. i Premija HAZU 8. hrvatskog trijenale grafike, 2019. Izvela je niz multimedijskih radova i instalacija-zajednica predmeta, kako ih voli nazivati-baziranih na iskustvima novih generacija čiji su životi povezani s novim tehnologijama i medijima komuniciranja, sa sadržajima masovne kulture koliko i (sub)urbanim i globalnim problematikama ekološko-političkih, socijalnih i estetičko-produkcijskih predznaka.
