Sahranjen don Niko Luburić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije

U noći, u petak 25. rujna 2020. godine u Caritasovu Rehabilitacijskom centru „Sveta Obitelj“ u Mostaru u 69. godini života i 44. godini svećeništva preminuo je don Niko Luburić, svećenik Mostarsko duvanjske biskupije, crkveni glazbenik, župni vikar u Katedrali u Mostaru, član Uprave HKD Napredak Glavna podružnica Mostar. U subotu, 26. rujna 2020. godine upriličen je posljednji ispraćaj u njegovoj rodnoj župi Studenci pokraj Ljubuškog, gdje je u svećeničku grobnicu u župnom dvorištu i sahranjen.

Svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi i biskupijskom svetištu Presvetoga Srca Isusova u Studencima predvodio je nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem te uz koncelebraciju brojnih svećenika i nazočnost rodbine, časnih sestara raznih kongregacija i brojnih vjernika iz Studenaca, Ljubuškog, Mostara i dr. Posljednjem ispraćaju bili su nazočni i predstavnici Središnja uprave HKD Napredak, HKD Napredak Glavne podružnice Mostar i HKD Napredak Ljubuški. Nazočili su Franjo Topić, počasni predsjednik HKD Napredak, Miroslav Landeka, dopredsjednik HKD Napredak, Ivana Barišić, predsjednica HKD Napredak Ljubuški, Ivan Vrljić, tajnik HKD Napredak Glavna podružnica Mostar i Monija Jarak Mikulić, članica Uprave HKD Napredak Glavna podružnica Mostar.

Liturgijsko pjevanje, zajedno sa župnim zborom župe Studenci, animirao je Katedralni mješoviti zbor „Marija“ iz Mostara, kojim je do nekoliko tjedana prije smrti ravnao pokojni svećenik Niko, a ovom prigodom maestro je bio njegov mlađi kolega svećenik don Dragan Filipović. Prije početka Svete mise don Đuro Bender, predsjednik biskupijske Svećeničke uzajamnosti, ukratko je prikazao životni put svećenika Nike Luburića.

Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić prenio je izraze sućuti cijeloj Mostarsko-duvanjskoj biskupiji na čelu s biskupom Petrom te sestrama pokojnoga Nike Jeli i Ani te bratu Drage i njihovim obiteljima te svoj rodbini i prijateljima u ime nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, svih svećenika, redovnika i redovnica u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ističući da je pokojni svećenik Niko rado živio i djelovao, ne samo u Mostaru i u svojoj biskupiji, nego i u Sarajevu i Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Poželio je da ga Gospodin nagradi vječnim životom za sve dobro koje je učinio.

Prigodnu propovijed uputio je biskup Palić koje je na početku podsjetio da je „u zoru, 14. travnja 1759. godine, na Veliku subotu, nakon osmogodišnje sljepoće preminuo je Georg Friedrich Händel, njemačko-engleski barokni skladatelj, najpoznatiji skladatelj oratorija i opera“. „Smrt je nastupila osam dana nakon što je dirigirao svoje najpoznatije i najznačajnije djelo oratorij Mesija.

Pokopan je u Westminsterskoj opatiji u Londonu, a na grobu je postavljen kip koji ga prikazuje kako drži rukopis za solo kojim započinje treći dio oratorija Mesija, a koji počinje riječima: I Know That My Redeemer Liveth, ‘Ja znadem dobro, moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati’ (Job 19,25)… Njegova nepokolebljiva vjera izražena je gotovo poetski nekoliko dana prije nego što je preminuo, jer je izrazio svoju želju da umre na Veliki petak, ‘u nadi da će na dan svoga uskrsnuća upoznati svog dobrog Boga, svog slatkog Gospodara i Spasitelja“, kazao je biskup Palić napominjući da mu nije bila namjera uspoređivati velikoga Händla i pokojnoga don Niku, ali da se neke poveznice mogu naslutiti.

„Don Niko je volio glazbu, kojoj je posvetio veliki dio svoga života kao istraživač, pedagog i voditelj zborova, preminuo je u zoru i vjerovao je u ove riječi koje smo čuli u Jobovoj knjizi, a koje su našle mjesto u glazbenom djelu koje traje i danas: Ja znadem dobro, moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. Ovo iskustvo potpune napuštenosti i napuštenosti od Boga ne dijele samo Job i Händel… Job je očito bio nadahnut Božjim Duhom Svetim. Imao je viđenje koje seže nakon smrti, što se rijetko događalo u Starom zavjetu… Mnogo kasnije, nakon Joba, i naš se don Niko našao u situaciji patnje, neizvjesnosti, možda i napuštenosti. Suočen s čudnim promjenama u organizmu, nedostatkom fizičke snage, završio je u bolnici. Medicina može puno, ali ne može sve. Može pomoći kvaliteti života, olakšati podnošenje boli, ali ne može vratiti život. Ono što možemo naučiti od biblijskoga Joba jest da vrijedi sačuvati povjerenje u Boga i vjeru u njega, čak i u najtežim životnim situacijama“ kazao je biskup Palić.

Don Niko je bio Isusov svećenik. Mnogo je puta kao svećenik sudjelovao na posljednjim oproštajima znanih i neznanih. I vjerujemo da je sačuvao vjeru u uskrsnuće, koju je i drugima naviještao“, poručio je biskup Palić.

„Ova euharistija, a takva je svaka kršćanska euharistija, u kojoj nam se Gospodin Isus daruje da ga blagujemo i krijepimo se na našem životnom putu, trenutak je i zahvale. Zahvale Gospodinu za sve njegove darove. Zahvale i za dar života pokojnoga don Nike, koji je svojom jednostavnošću i ljubavlju prema glazbi oduševljavao druge za Isusa Krista. Dok stojimo ovdje pored njegova mrtva tijela, želimo don Niki zahvaliti za njegovo ljudsko i svećeničko služenje i život. Hvala liječnicima i bolničkom medicinskom osoblju, te časnim sestrama i osoblju u rehabilitacijskom centru ‘Sveta obitelj’ za skrb i ljubav kojim su pratile posljednje dane njegova života. Hvala i Tebi, nadbiskupe Tomo i svoj braći svećenicima, redovnicima i redovnicama i svima vama, dragi Božji narode, na vašoj molitvi i nazočnosti. Gospodin Isus, koji za sebe reče da je uskrsnuće i život, a kojega je don Niko ljubio i kojemu je služio, neka mu daruje puninu vječnoga života“, rekao je na kraju propovijedi biskup Palić.

Na kraju Svete mise mjesni župnik i čuvar svetišta don Ivan Štironja oprostio je od pokojnoga Nike u ime svećenika, redovnika, redovnica, Božjega puka posebno onih župa gdje je don Niko djelovao kao i u ime župljana ove mu rodne župe Studenci.

Dragi don Niko! David je danas svečano otpjevao upravo taj psalam… No nećeš se ljutiti ako kažem da si u društvu svećenika, redovnika, bogoslova i sjemeništaraca, bio zaista spor na srdžbu, I kad bi se tkogod našalio na tvoj račun samo si se smijao, Radi te osobine posebno su te voljeli bogoslovi koji su na svojim nikolinskim priredbama bez problema dotakli i Tebe. Poneki su se srdili a ti si se na to samo smijao…Ma neće te zaboraviti društvo napredak koje će vjerujem u znak zahvalnosti i sjećanja na tebe prirediti i neku komemorativnu večer i koncert“, kazao je župnik Štironja.

Nakon Svete mise biskup Palić izmolio je uvodne sprovodne pokraj tijela pokojnoga svećenika Nike. Potom su šestorica svećenika ponijeli don Nikino mrtvo tijelo u procesiji do svećeničke grobnice u crkvenom dvorištu gdje je molitve izmolio župnik Štironja, a na kraju svi zajedno zapjevali su liturgijsku popijevku „Kraljice neba, raduj se“.

Don Niko rođen je 21. 11. 1951. godine u Studencima kod Ljubuškog. Osnovnu školu završava u Studencima i Ljubuškom (1958.-1966.), sjemenište i klasičnu gimnaziju u Splitu (1966.-1970.), Teologiju u Sarajevu (1970.-1977.). Zaređen je za svećenika Mostarske biskupije 29. lipnja 1977. Bio je župni vikar i zborovođa u Dračevu (1977.-1979.), Kruševu (1979.-1981.) i mostarskoj katedrali (1981.-1990. i 2012.-2020.) gdje osniva i vodi katedralni mješoviti zbor Marija, katedralni dječji zbor Slavuj i Katedralni tamburaški zbor. Sa zborovima je održao više koncerata. Kao regens chori mostarske katedrale bio je član Biskupijske komisije za promicanje liturgijskog pjevanja. Studira na Institutu za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1986.-1993.) i postaje diplomirani crkveni glazbenik . (Dvije godine četverogodišnjeg studija glazbe na spomenutom Institutu završava kao izvanredni student putujući iz Mostara u Zagreb, a dvije godine kao redoviti student u Zagrebu). Od 1993. god. predaje crkvenu glazbu na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu gdje osniva i vodi bogoslovske pjevačke zborove: Veliki bogoslovski zbor, bogoslovski zbor Madrigalisti, Bogoslovski tamburaški zbor te Mješoviti zbor studenata laika Vrhbosanske katoličke teologije. Sa spomenutim zborovima održao je više koncerata. Uz 10. obljetnicu zbora Madrigalisti snimio je glazbeni CD (2003.) sa sedamnaest višeglasnih crkvenih skladbi a cappella. Bavi se etnomuzikologijom (istraživanjem i zapisivanjem autohtonih duhovnih napjeva iz Hercegovine) i komponira. Surađuje u Svetoj Ceciliji, Vrhbosnensii, Glasu Koncila, Katoličkom tjedniku i Crkvi na kamenu. Od 1997. god. član je Uredničkog vijeća Svete Cecilije, časopisa za duhovnu glazbu, a od 1998. god. redoviti je član Hrvatskog društva crkvenih glazbenika u Zagrebu. Od 2001. god. član je Liturgijskog vijeća Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, a od 2002. god. član je Odbora za promicanje liturgijskog pjevanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Kao zaslužnom pojedincu, na 53. izvještajnoj izbornoj skupštini Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu, 16. listopada 2004., dodijeljena mu je plaketa doživotnog člana Hrvatskog kulturnog društva Napredak.

Od 2018. godine bio je i član Uprave HKD Napredak – Glavne podružnice Mostar. Ostat će posebno upamćeni njegovi nastupi na Napretkovim uskrsnim koncertima koje je godinama organizirao u mostarskoj katedrali kao i napretkovi Božićni koncerti. Svim napretkovicima posebno će u sjećanju ostati nastup don Nike i katedralnog Mješovitog zbora na manifestaciji Napretkov tjednu kulture u ožujku 2020. godine u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, kada mu je uručena i ZAHVALNICA HKD Napredak Glavna podružnica Mostar.

Objavio je više radova s područja religiozne glazbe: Duhovne popijevke iz Hercegovine, Zagreb, 1994.; Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Vlastitosti Biskupske konferencije BiH (supriredio), Zagreb – Sarajevo, 2003., drugo izdanje 2008.; Notni zapis litanija iz Hercegovine, Zagreb, 2006.; Duša narodna, zbirka narodnih i popularnih pjesama i napjeva (supriredio), Sarajevo – Zagreb, 2007.; Da se ne zaboravi – Glazbena izvješća iz Sarajeva 1997.-2007.; Crkvene popijevke iz Hercegovine, Zagreb – Sarajevo, 2010, Da se ne zaboravi, II. knjiga, Glazbena izvješća iz Sarajeva i Mostara 2008. – 2018. Posebna je vrijednost te knjige jer sadrži brojna izvješća kulturnoga, vjerskoga i glazbenoga života iz Bosne i Hercegovine, što će biti dostupno čitatelju, povjesničaru, muzikologu na jednom mjestu kao vrijedan pisani spomenik novije povijesti bosansko-hercegovačkih Hrvata.

Miroslav Landeka, dopredsjednik HKD Napredak