Grupa planinara Planinarskog društva Napredak-Stjepan Planić pridružila se planinarima PD Medveščak iz Zagreba na dvodnevnom izletu 27. i 28. lipnja kanjonom Krupe do ušća u Zrmanju. Nakon smještaja u Rafting centru Bungalow na Zrmanji zaputili su se u obilazak Manastira Krupa i posjetu vidikovcu Krnjeze.
Put prema ušću Krupe u Zrmanju započinje kod manastira Krupa, gdje rijeka teče plitkim tokom kroz polje, a malo dalje ulazi u kanjon. Na četvrtom kilometru imamo prepreku, rijeku Krnjezu, glavnu pritoku Krupe. Duž rijeke poslagano je kamenje, pa ju uz malo vještine možemo pregaziti. Ako to ne ide, izuti nam je gojzerice i gaziti hladnu vodu. Krajnje odredište nam je Kudin most. Zadnji dio puta, od rijeke Krnjeze do Kudinog mosta je dosta strm i naporan, pa oni koji se boje visine ostaju uživati na zelenoj livadi i čekaju grupu da se vrati.
Rijeka Krupa izvire pod južnim obroncima planine Velebit, nedaleko od zaselka Mandići, iz tipičnog krškog vrela i probija se kroz duboke usjeke u stijenama, donoseći vodu podzemnih tokova, od kiša i otopljenih snjegova. Već sam izvorišni dio toka malobrojni stanovnici učinkovito su iskoristili pa je rijeka skretana na rampe slagane od kamenja kako bi se osigurala visinska razlika potrebna za pokretanje brojnih mlinica i navodnjavanje škrtih baština.
Gotovo je nemoguće proći 50-ak metara bilo kanjonom bilo samim tokom rijeke, a da se pred vama ne otvori pogled ljepši od prethodnog od kojeg ste mislili da nema ljepšeg. Na svom kratkom toku Krupa je izgradila otprilike 19 slapova (računamo li kaskade Deveterca kao zasebne slapove) od kojih većina što visinom, što razvedenošću i oblikom spadaju među najljepše slapove u Hrvatskoj. Rijeka Krupa ima svoju pritoku Krnjezu koja izvire iz ogromne spilje u podnožju Velebita i nakon kratkog toka ulijeva se u Krupu. Krnjeza je vjerojatno najkraća i najljepša rijeka u Hrvatskoj, duga svega 600m te na mjestima duboka i do 45 m.
Na rijeci postoji 19 slapova, od kojih većina svojom visinom, oblikom i razvedenošću spadaju u najljepše hrvatske slapove.[2] Najpoznatiji je slap Deveterac, koji je ime dobio po devet sedrenih kaskada koje završavaju slapom visokim 13 metara.
Lokalno stanovništvo Krupu je već kod izvora iskoristilo za pokretanje mlinova i navodnjavanje vrtova. Jedan od najpoznatijih mlinova je tzv. Urošev mlin, koji je još u službi, iako je izgrađen 1913. godine. Nizvodno od mlina nalazi se kanjon.
Zatim slijedi Panin buk nakon kojega se kanjon u području Veliča luke blago spušta, ali samo nakratko. Već kod vrha Punta, koji se oštro zario u Krupu primoravši je da svojim tokom opiše gotovo polovicu kruga, kanjon ponovo doseže zavidnu visinu stisnuvši rijeku stijenom podno Babinog grada u uzak tjesnac u kojem su se zaredala tri slapa od kojih su krajnji 12 metarski Babin slap i 8 metara visok Dragičevića buk. Ispod Dragičevića buka Krupa tvori slikovite izdužene sedrene pragove, pada preko još dva manja slapa, te na kraju utječe u Zrmanju gdje je bio i kraj izleta odakle je grupa ponovno autobusom krenula prema Zagrebu.
