U četvrtak, 26. studenoga 2020. zauvijek nas je napustio Josip Magdić, poznati skladatelj i voditelj Napretkovog Mješovitog pjevačkog zbora Trebević, dugogodišnji član Hrvatskog kulturnog društva Napredak – Glavne podružnice Zagreb. Već od 1996. godine nakon dolaska u Zagreb maestro Magdić vodio je glazbene programe Napretkove Glavne podružnice, a u periodu od srpnja 2004. do prosinca 2009. godine bio je također i član Upravnog odbora HKD Napredak – Glavne podružnice Zagreb.
Vodeći Napretkov zbor u vrijeme najteže ratne katastrofe u Sarajevu, napisao je partiture pod nazivom “Ratne kajde 92” kao bi putem glazbe skrenuo pozornost na tragična ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini, a posebno na Sarajevo gdje se u to vrijeme nalazio.
3. prosinca 1994. godine na poziv pariškog Kardinala Congara održao je koncert u glasovitoj katedrali Notre Dame u Parizu. Na koncertu pod nazivom „Les voix de l’oubli“ / „Glasovi zaboravljenih“ nastupio je zajedno sa Mješovitim pjevačkim zborom Trebebić koji je zabilježen na istoimenom nosaču zvuka u izdanju Sony-a.
Godine 2011. HKD Napredak – Glavna podružnica Zagreb u suradnji s izdavačkom kućom Sveta glazba – Prosoli izdala je autorski nosač zvuka s djelima Josipa Magdića. CD pod nazivom Sakralna trilogija dio je Napretkove glazbene ediciji pod nazivom Hrvatski skladatelji na kojem djela maestra Magdića izvodi Gudački kvartet Rucner, operni pjevači Olga i Bojan Šober te Krunoslav Babić na tubi.
Josip Magdić rođen je 19. ožujka 1937. u Ogulinu. Diplomirao je i magistrirao kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani, u klasi Lucijana Marije Škerjanca te diplomirao dirigiranje u klasi Danila Švara. Goidine 1964. postao je član SLovnenskog društva skladatelja, a 1966. magistrirao kompoziciju pod mentorstvom L. M. Škerjanca. Iduće se godine vraća u Hrvatsku, gdje se zapošljava u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Bjelovaru kao nastavnik glasovira, trube i teorijskih predmeta te ravnatelj.
Godine 1970. seli u Sarajevo, gdje na Muzičkoj akademiji predaje teorijske predmete i kompoziciju, a u dva mandata je bio i prodekan Akademije. U Sarajevu je utemeljio i vodio ansambl za suvremenu glazbu MOMUS (1972.), s kojim je nastupio u Centru Georges Pompidou u Parizu i skupinu Masmantra (1977.), koja je djelovala u uskoj vezi s elektroakustičkom radionicom (EAR). Od 1982. do 1985. bio je tajnik,a potom i predsjednik Udruženja kompozitora BiH, a od 1984. do 1986. sekretar jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (ISCM). U Hrvatsku se vraća 1994. godine, gdje je od 1995. do umirovljenja 2007. bio redoviti profesor na Odsjeku za glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1995. godine član je Hrvatskog društva skladatelja.
Njegov opsežan skladateljski opus sastoji se od više od 250 orkestralnih, komornih, zborskih, vokalno-instrumentalnih i elektroničkih skladbi, instalacija i filmske glazbe. Stvaralački rukopis mu je raznovrstan, osobito s obzirom na upotrebu boje zvuka (od klasičnog instrumentarija do elektroakustičkih izvora). Djela su mu izvođena u gotovo svim europskim zemljama, SAD-u, Australiji, Novom Zelandu i Japanu. Često je nastupao solistički, osobito na međunarodnim turnejama, izvodeći vlastite skladbe za orguljama.
Dobitnik je niza uglednih nagrada u Hrvatskoj i u inozemstvu, između ostalih Prešernove akademske nagrade, Nagrade 9. međunarodnog natječaja elektroakustičke glazbe u Bourgesu 1981., Šestotravanjske nagrade grada Sarajeva te brojnih drugih plaketa i priznanja.
Skladao je himnu grada Ogulina “Zvone zvona Sv. Križa” za koju je tekst napisala prof. Marija Magdić, a izvode je članovi Hrvatskog pjevačkog društva “Klek” Ogulin. Dobitnik je priznanja Grada Ogulina, koje mu je dodijeljeno 2000. godine.
Posljednji ispraćaj Josipa Magdića održat će se u četvrtak, 3. prosinca 2020. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj.
