U srijedu, 23. ožujka 20222. godine članovi HKD Napredak imali su priliku posjetiti likovnu izložbu hrvatsko-francuskog slikara Slavka Kopača koji je ostavio dubok trag u novijoj svjetskoj umjetnosti s autentičnim pristupom kao jedan od najvažnijih protagonista u umjetnosti informela i Art bruta.
Iako nas je pandemija odvojila od niza događanja u protekle dvije godine s prvim naznakama povratka u normalu Napredak se sa svojim članovima vraća redovnim obilascima najvažnijih muzejskih i likovnih događanja u gradu. Već tradicionalni projekt pod nazivom „Dođi u 5 do 5“ za ovaj put odabrao je posjet Meštrovićevom paviljon gdje je priređena reprezentativna retrospektivna izložba djela Slavka Kopača. Uz vođenje službenog vodiča izložbe izložbe i uz dragocjene informacije Borislava Benažića, koji je bio osobni prijatelj Slavka Kopača, dao je još neka manje poznata saznanja o njegovom slikarskom stvaralaštvu.
Slavo Kopač rođen je 1913. godine u Vinkovcima, a 1937. diplomirao je na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Zagrebu te zahvaljujući stipendiji Francuske Vlade boravio na usavršavanju u Parizu. Nakon akademije, od 1943. do 1948. studirao je povijest umjetnosti u Firenci kada odbacuje akademizam i ulazi u krug najznačajnijih umjetnika 20. stoljeća. Od 1948. godine trajno se nastanjuje u Parizu gdje je zajedno sa Jean Dubuffetom, André Bretonom i Michel Tapié osnovao Compagnie de l’Art Brut te je 30 godina bio voditelj i kreator istoimene kolekcije. Michel Tapié ga je uvrstio u svoju knjigu Un Art Autre u kojoj se Kopač nalazi kao jedan od začetnika Informela. Izlagao je u Zagrebu, Firenci, Rimu i Parizu.
Tehnikama poput ulja, gvaša, akvarela i vinila dodavao je različite neslikarske materijale kao što je čađa, komadići stakla, dijelovi automobilskih guma ili čeličnih žica. Među prvima je na svojim platnima počeo rabiti olovo, a boju je miješao s grafitom, ugljenom prašinom, gipsom ili pijeskom te na nju katkad aplicirao tekstil ili papir u boji. Koristio se i kamenom i korom drveta te odbačenim uporabnim predmetima stajao je uz bok najvećim tada živućim svjetskim slikarima. (iz Vodiča o izložbi)