U srijedu, 19. veljače 2025. godine u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu otvorena je izložba „ALBUM MENTALNIH FOTOGRAFIJA“ autora Siniše Reberskog, akademskog slikara i profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
U ime organizatora izložbe, Hrvatskog kulturnog društva Napredak, brojne prisutne koji su se okupili na otvorenju izložbe prigodnim riječima pozdravio je Goran Štrbac, član Upravnog odbora Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu.
Ciklus pod nazivom ”Album mentalnih slika” čine veliki akvareli, najčešće izduženih horizontalnih formata koji obrađuju temu trava, žita, trske, šiblja, šumaraka – većinom ravnice u kojoj sam odrastao. Motivi koje obrađujem slikam iz glave odnosno srca jer su to slike koje su duboko u meni i bezbroj sam ih puta prevrtio u svojim mislima.
Prije dosta godina sam shvatio da čitav život fotografiram okom i neprestano pohranjujem snimljene kadrove u moj “mentalni album”. Najviše od svega prirodu.
Puno sam puta razmišljao zašto to radim? Pa vjerojatno zato da uhvatim tu sliku, taj trenutak, taj osjećaj i to mjesto, da ga upamtim i sačuvam od nestajanja. S vremena na vrijeme sjednem u svoj atelje i počnem u glavi okretati listove tog albuma. Uzmem kist i potrudim se koliko god mogu neku od tih “mentalnih slika” pretočiti u akvarel na praznoj plohi papira. U tom procesu “razvijanja mentalnih fotografija” ponovo proživljavam te trenutke i ta mjesta. To je intimni postupak koji izvlači na površinu slike mjesta, atmosferu koja me okruživala, sjećanje na moje tadašnje emocije i razmišljanja i moj današnji odnos prema tome. Pritom su mi voda, boja i kist ustvari razvijač i fiksir, a prostor mog ateljea tamna komora gdje te ”fotografije” ”razvijam”.
Zašto priroda? Vjerojatno zato što je duboko usađena u moje cjelokupno postojanje na ovome svijetu.
Opčinjen sam diskretnom sveprisutnošću biljnog svijeta, a istovremeno i osjećam gorak okus u ustima kad vidim posječena stabla i izvrnute panjeve. Biljke omogućuju naše postojanje na ovome svijetu, uzimaju iz zraka ugljični dioksid i pretvaraju ga u kisik koji udišemo – daju nam osnov života. Gradovi, te čudne neživo-žive tvorevine bez kojih se život današnjeg čovjeka ne može zamisliti bujaju i oduzimaju prostor biljnom svijetu bez kojeg čovjeka uopće ne bi ni bilo. Asfalt i beton metastaziraju kroz prirodno okruženje enormnim brzinama i ne pokazujući ni traga posustajanju proždiru biljni svijet. Slike netaknute prirode, prašuma, žitnih ravnica, močvara, šuma i cvjetnih livada polako nam nestaju iz sjećanja. Uskoro će postati kurioziteti koje ćemo gledati u dokumentarcima u fantastičnoj rezoluciji i diviti im se, a u našem direktnom okruženju će nestati. Želim ih zabilježiti za sebe i za one koji dolaze dok me sjećanje na njih još služi, dok su mi slike skupljene tijekom života još jasne i svježe. Želim prikazati onaj emotivni naboj koji je biljni svijet trava i šuma ugradio u mene i predočiti ga i drugima. Želim zabilježiti trenutke prirodne idile prije nego što utopiju smjeni distopija. Doista želim!, rekao je o svom stvaralaštvu profesor Reberski.
Uz autora o izložbi „Album mentalnih fotografija“nadahnuto je govorio profesor Marcel Bačić.
„Obilazeći ovu izložbu nametnula mi se jedna misao na koju bih vas upozorio, a naravno i sebe. Ispod ovih pejzaža trebalo bi pisati: ”Ovo nisu pejzaži – ovo su slike”. I to slike koje se nalaze; zapravo na razmeđi. Budući da ovdje govorim pred jednim, u dobrom smislu konzervativnim čuvarom baštine. Mada se možda ne bi složio s time, on se našao s druge strane postmoderne, postpovijesti, postslikarstva i … jer te slike, naime, imaju svoju prošlost. Te slike su bile pejzaži, ali su isčezle u apstraktnim slikama i ovdje se sada nalazimo na drugoj strani. Ovdje se rađa ponovno pejzaž. To ustvari nisu pejzaži, to su pejzaži koji nas uče, koji nas senzibiliziraju da gledamo. Oni nas uče, i tako ćemo to sigurno doživjeti ako se nađemo u nekom šumarku ili možda među trstikom koja je često tema ovih slika. Kad pogledamo tamno nebo i mjesec, sjetit ćemo se da su nam je odgojili taj pogled ovi pezaži koje slika Siniša Reberski,“ rekao je prof. Marcel Bačić.
Izložba je otvorena u prostoru Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu, Bogovićeva 1/I i može se pogledati do 31. ožujka 2025. godine svakim radnim danom u vremenskom terminu od 10 do 17 sati.
