Sličnosti i razlike Hrvatske i Azerbajdžanske tradicijske muzike

U srijedu, 11. prosinca 2019. godine u dvorani Napretkovog kulturnog centra održana je glazbena večer u čijem je sklopu održano zanimljivo predavanje pod nazivom „Sličnost i razlika hrvatske i azerbajdžanske muzike: Tar i tambura“, koje je priredila  profesorica klavira i muzikoterapeut dr. sc. Ksenije Burić.

U svom početku narodna pjesma prenošena je usmenom predajom što je uključivalo narodne pjesme, instrumentalna djela i folklor vezan za narodne običaje koji su se razlikovali po regijama iz kojih su dolazili, a njegovali su kulturni identitet i bogatstvo u različitostima.

Azerbajdžanska muzika prvenstveno se odnosi na narodnu muziku Azera koja počiva na perzijskoj, arapskoj i turskoj tradiciji koja je stara više od tisuću godina. Koristili su kromatsku dur i mol skalu i moduse. Riječ je o tradicionalnim žičanim instrumentima, puhačkim i udaraljkaškim kao što su tar, kamanča i saz, balaban i zurna, naghara i ghavala/def.

U Hrvatskoj, raznolikost krajolika i kulturnog nasljeđa folklora, te susretom različitih civilizacija (srednjeeuropske, balkanske i mediteranske), rezultirale su bogatstvom instrumenata i glazbenih oblika. Tako su po regijama u Hrvatskoj rasprostranjeni i različiti instrumenti  kao što su: citra, cimbal, dvojnice, diple, gusle, tamburice i sopile, a isto tako i plesovi: drmeš, slavonsko kolo, nijemo kolo, linđo, moreška i tanec.

Tar je žičani trzalački tradicijski instrument, a sastoji se: Tijelo od drveta duda, vrat je od oraha, a čivije su od kruškinog drveta. Tijelo je u obliku osmice prekriveno je membranom, a žice se protežu od čivija, preko vrata i tijela, a ukrašen je biserima. Vodeći je instrument u mugham triju, ali se javlja i kao solo instrument.

Tamburica je također narodni trzalački instrument i razvila se od žičanog instrumenta s područja Mezopotamije, a u Hrvatsku je došla preko Bosne u vrijeme Osmasnskog carstva. Seobom Bunjevaca i Šokaca prenošena je u Slavoniju i Bačku. Trup je izdubljen od javorovog drveta, jablana ili lipe, prekriven je glasnjačom, daskom od jelovine ili smreke, a žice se protežu od čivija preko konjića duž vrata i trupa.

Nakon zanimljivog predavanja o sličnostima i  razlikama instrumenata, u svom nastupu, zorno je prikazao Tamburaški pomladak Varaždinske glazbene udruge u sastavu: Paule Vorih, brač, Petra Mumleka, Nikole Galinca i Ive Detić na bisernici i voditeljice Lidije Detić na braču. Izveli su niz narodnih pjesama varaždinskog kraja.

Prezentaciju azerbajdžanskih instrumenata predstavila je  skupina glazbenika iz Azerbajdžana u sastavu: Syruz Mammedli, solist, Elvin Alizadeh, tar, Shakhriyar Musayev, kamanča, Elnur Aliyev, kahun i Bayati Širaz, mugam. Izvodeći svoju narodnu glazbu prikazali su veliko bogatstvo azerbajdžanske muzike koja je oduševila prisutne u dvorani, a zanimljivo je da je izvođač na taru inače diplomat Azerbajdžana u Beogradu koji je samo za ovu prigodu došao u Zagreb na poziv njegovog kolege, veleposlanika Azerbajdžana u Zagrebu Nj. E. Fakhraddina Gurbanova koji je bio i domaćin ovog događanja u Napretkovom kulturnom centru. Program je organiziralo Hrvatsko-azerbajdžansko društvo prijateljstva s kojim HKD Napredak ima veoma dobru suradnju, a cijeli program je vodila Elena Blažić, tajnica Hrvatsko-azerbajdžanskog društva.