U subotu, 14. rujna 2019. godine u 85. godini života preminuo je isusovac o. Vladimir Horvat sveučilišni profesor, jezikoslovac, književnik, povjesničar i dugogodišnji član Hrvatskog kulturnog društva Napredak.
Godine 1992. u jeku rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini o. Vladimir Horvat prepoznao je djelovanje Hrvatskog kulturnog društva Napredak i od samoga početka aktivno se uključuje u obnovi Glavne podružnice Zagreb. Na izbornoj Skupštini Društva 1996. godine izabran je za člana Nadzornog odbora zagrebačke Glavne podružnice gdje je djelovao u dva mandata sve do sredine 2004. godine. Zbog zdravstvenih problema povlači se iz aktivnog sudjelovanja u radu Napretka, ali ostaje i dalje, srcem i duhom, prisutan u Napretku prateći njegov rad.
Isusovac Vladimir Horvat rođen je 1935. godine u međimurskoj Donjoj Dubravi, a 1946. godine stupio je u sjemenište na Šalati. U isusovački novicijat ušao je 1952. godine. Studirao je filozofiju i teologiju te je zaređen za svećenika u Zagrebu 1964. godine.
Službovao je u župi sv. Petra u Beogradu gdje je i studirao na Filozofskom fakultetu. Dvije godine je boravio u Sarajevu kao kataheta studenata, a potom u Zagrebu kao predavač hrvatskog jezika i kataheta studenata. Od 1973. djelovao je u Dubrovniku kao profesor, a istodobno je magistrirao na poetici A. G. Matoša. Od 1975. godine vodi Hrvatsku katoličku misiju u Parizu, gdje je na sveučilištu Sorbona pomagao osnutak Hrvatskih studija. Godine 1981. objavio je na francuskom jeziku knjigu „Kardinal Stepinac – mučenik za ljudska prava“ pod pseudonimom M. Landercy, a na hrvatskom jeziku knjiga je objavljena 1989. godine. Objavio je i knjigu „Crkva u Hrvatskom narodnom preporodu“.
Od 1986. ponovno je radio u Beogradu, gdje je vodio župu sv. Petra i organizirao ekumenske tribine. Ondje je objavio izdanje „Načela jezuita“ (kasnije izdano pod nazivom „Načela duhovnosti“), za koje je predgovor napisao budući srbijanski premijer Zoran Đinđić. Godine 1987. na simpoziju u Beogradu povodom dva stoljeća Vuka Karadžića („Dva veka Vuka“), iznosi dokaze da je Karadžić dobar dio svoga rječnika preuzeo od isusovačkog leksikografa Bartula Kašića. Uvjerljivo je zastupao stav kako hrvatskomu jezikoslovlju na početku ne stoji Vuk Karadžić, pa ni hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj, nego prije svih isusovac Bartul Kašić.
U Zagrebu je 1996. g. obranio doktorat „Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja“, a na njegov je prijedlog Hrvatski sabor 1999. proglasio Godinu Bartula Kašića. Priredio je za tisak „Hrvatsko-talijanski rječnik“ (1990), a 1993. izdaje s pogovorom Kašićev „Ritual rimski“ iz 1640. Godine 1999. priređuje djelo „Bartul Kašić“ prema Autobiografiji (1575.–1625.) i građi (1625.–1650.). Od 1992. do umirovljenja predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu) i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Bio je i ravnatelj Hrvatskog povijesnog instituta u Beču. Nakon preseljenja u isusovački dom na Fratrovcu, nastavio je znanstveno raditi, sve do posljednjeg odlaska u bolnicu.
Sprovod pokojnika bit će u utorak, 17. rujna, u 14.10 sati na gradskom groblju Mirogoju u Zagrebu. Misa zadušnica služit će se nakon sprovoda u 16 sati u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu.
