U utorak, 1. listopada 2019. godine, izdavačka kuća Kerigma-Pia u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika i Hrvatskim kulturnim društvom Napredak organizirala je predstavljanje romana u vlastitoj nakladi pod nazivom Zaustavljeni su krici, al’ nisu duše autorice Zorice Krajinović.
Knjigu su u ime nakladnika Kerigma-Pia, predstavili njezin direktor Anto Pranjkić, mag. theol., urednica izdanja Sanja Pažin te predstavljači i recenzenti prof. dr. Pavo Barišić, Nevenka Nekić, prof, i autorica.
Nakon uvodnih riječi moderatorice Lejdi Oreb prisutnima se obratio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Mijo Marić zahvalivši autorici i izdavaču na knjizi koja govori o velikim i bitnim događajima na području Bosanske Posavine.
U ime HKD Napredak o Hrvatima Posavine govorio je počasni predsjednik Franjo Topić, a zatim Žana Ćorić u ime Ureda Vlade RH za Hrvate izvan domovine, Ivica Mišić, zastupnik u Saboru RH i član Odbora Sabora RH za iseljeništvo.
Pozdrave okupljenima uputila je i Ruža Studer, predstavnica Hrvata Švicarske u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan RH i urednica portala Moja domovina.
Okupljenima se prigodnim riječima obratio Anto Pranjkić, a zatim i predstavljači Sanja Pazin, Pavo Barišić i Nevenka Nekić.
Autoricu je na pisanje potaknula želja za povratkom zemljaka u zavičaj i trenutak u kojem s majkom i bratom nakon četvrt stoljeća stiže na ruševine doma u Posavinu. Ostati bez zavičaja znači izgubiti dio svog bića, piše u predgovoru koji je napisao profesor Barišić.
Zorica Krajinović tako je postala tragačicom za istinom, a ne osvetom. Posebnost ove posavljačke priče jest to što je ispričana iz ženske perspektive, a strašnu kulminaciju predstavlja ubojstvo njezine bake Zorke 1947. godine.
Život teče dalje, a Zorkina najstarija kći Anđela i dalje nosi vodu s Marenća bunara i pazi na braću. Anđela se, doznajemo na promociji, preselila kćeri 1992. godine. Početkom rata u Bosni i Hercegovini njezin brat i Zoričin ujak, koji je otišao u Kanadu, u svom je domu ipak prespavao nakon 53 godine od svog odlaska u tuđinu.
Njihova se kuća u selu, iako jedina hrvatska, počela obnavljati. Autorica zapisuje svoju sagu mješavinom ikavice i ijekavice, autentičnim govorom toga dijela Bosne i Hercegovine. Mnoštvo je sličnih i jednako tragičnih sudbina svojih suseljana autorica sažela u svojoj knjizi. Morali su ili otići ili stradati mladi.
Zorkina unuka Zorica rođena je 1962. i već 38 godina živi i radi u Švicarskoj, u koju je otišla 1981. U Slavonskom Brodu završila je gimnaziju i medicinsku školu, a u Švicarskoj se usavršava na području gerontologije i palijative. Radila je u bolnicama u Embrachu, Bulahu i Zollikerbergu, a trenutačno radi u Sveučilišnoj bolnici Zürich, supruga je i majka dvojice odraslih sinova.
Na kraju promocije Anto Pranjkić uručio je pohvale i priznanja suradnicima nakladničke kuće i svima koji su pomogli izlasku tog vrijednog izdanja.
Anto Pranjkić također je u ime izdavačke kuće Kerigma-Pia dodijelio financijske potpore zaslužnim studentima.
U glazbenom dijelu programa upriličenom povodom predstavljanja knjige sudjelovala je djevojačka skupina KUD-a Bosanska Posavina uz glazbenu pratnju Nike Zeka Brnjića na šargiji i Ante Matijevića na violini te pjevači Ivan Mandić i Ivan Martić. Program je nadahnuto vodila Lejdi Oreb, urednica HRT-a.