U srijedu, 13. studenoga 2019. godine u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu predstavljena je knjiga pomalo zagonetnog naslova Presvlačenje krša – Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popovog polja.
Predstavljanje su zajednički organizirali Hrvatsko kulturno društvo Napredak u suradnji s izdavačkom kućom Synopsis d.o.o. koja je ujedno i izdavač ove vrlo vrijedne knjige, a popis predstavljača koji su je predstavili daje dodatnu težinu vrijednosti ovog izdanja.
Kao rezultat višegodišnjeg opsežnog istraživanja koje je autor proveo na prostoru Popovog polja nastala je ova knjiga na skoro sedamsto stranica ilustrirana brojnim fotografijama, kartama, skicama i crtežima s opsežnom bibliografijom, kazalom imena i toponima.
Prvi od predstavljača akademik Andrej Kranjc, bivši predsjednik Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, geograf, karstolog te član različitih međunarodnih institucija na području istraživanja krša među kojima je i međunarodni istraživački centar UNESCO-a.
Akademik Kranjc, koji je također i mentor autora Ive Lučića, detaljno je analizirao knjigu po poglavljima koja sadržajno obuhvaćaju istraživanja kroz povijest Popovog polja dajući kulturnu sliku života te njegovu tradicionalnu upotrebu. Tu još istražuje karstologiju kao pitanje vodoodrživosti krša, upotrebu krajolika, prirodu i živi svijet Popovog polja.
Hrvoje Petrić, povjesničar i osnivač kolegija eko historije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu govorio je o značaju ove knjige i njenom doprinosu istraživanju krša u svijetu, predlažući prijevod ove knjige na engleski jezik kao dragocjen doprinos znanosti.
Dinarski krš tipičan je primjer krša i upravo je prema zaravni Kras, na njegovu sjeverozapadnom rubu, nastao međunarodni pojam „kras“. S područja Dinarskog krša nastao je i niz drugih krških stručnih termina. Za Dinarski krš karakteristična su krška polja, koja mnoga krška područja u svijetu nemaju. Među poljima Dinarskog krša jedno od najpoznatijih i najvažnijih upravo je Popovo polje.
Za svoju studiju autor ne izabire bilo kakvo polje, nego polje čiji pregled i povijest zbivanja, kao i pogled na njega, najbolje odražavaju sliku cjelovitog Dinarskog krša i njegovog okoliša. Stoga se može kazati da autorovi zaključci, proizašli proučavanjem Popova polja, u najvećoj mjeri vrijede za veliki dio Dinarskog krša u cjelini, rekao je na kraju Petrić.
Zadnji od predstavljača bio je Stipe Grgas, anglist i profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, voditelj projekta Prostor i književnost, koji u dijelu svog izlaganja usporedio istraživanje Ive Lučića sa sličnim istraživanjima i načinom njihovog provođenja u svijetu.
Nakon tih usporedbi i količine sredstava s kojima je raspolagao Lučić za svoj rad te koliko se sredstva koristi za slična istraživanja u svijetu, ovaj rad koji je napravio Lučić, bez ustezanja možemo nazvati znanstveno-istraživačkim podvigom. Sve ono kroz što su prolazili autor i izdavač da bi ova knjiga ugledala svjetlo dana, predstavlja, slobodno se može reći, „malu izdavačku umjetnost“.
Na kraju predstavljanja o knjizi i razlozima koji su ga nagnali da krenu u ovu znanstveno-istraživačku avanturu govorio je i autor Ivo Lučić. Rodom iz Ravnog, mjesta koje se nalazi na rubu Popovog polja, vođen je istraživačkom radoznalošću koja ga je hranila od najranijih dana i rezultirala istraživanjem svog zavičaja. I kao novinar i kao aktivista, svoj znanstveni interes usmjeravao je ka istraživanju prirode i okoliša, osobito krša. Doktorirao je na Studiju karstologije Sveučilišta Nova Gorica u Sloveniji, autor je i koautor nekoliko knjiga o kršu i popularizaciji znanosti.
Sudjelovao je na nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Predavao je na nekoliko sveučilišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Organizator je više radionica, okruglih stolova i seminara o okolišnim pitanjima.
Jedan je od suosnivača Centra za karstologiju ANUBiH. Pokretač je i koordinator projekta istraživanja, popularizacije i zaštite pećine Vjetrenice (1999-2009), u okviru kojeg je Vjetrenica potvrđena kao mjesto s najvećom podzemnom biološkom raznolikosti, te je kandidirana na Popis svjetske baštine.
