Nakon izleta u Kanjon Kamačnik, za planinare PD Napredak – Stjepan Planić sljedeći izlet bio je na Sjeverni Velebit, najmlađi nacionalni park u Hrvatskoj koji plijeni svojom ljepotom i prirodnom raznolikošću. Subota, 10. srpnja 2021. bila je kao naručena za posjetu Velebitu. Kad bura rastjera oblake s Velebitskih vrhova pružaju se vidici koji se mogu samo poželjeti.
Iako su još za vrijeme putovanja autobusom dijelovi neba bili prekriveni oblacima i unosili tračak sumnje u lijepo vrijeme toga dana, što se autobus više približavao obroncima Velebita, ta sumnja se pretvarala u oduševljenje i užitak u pogledima na obronke Velebita. Već od samog silaska s autoceste kod Otočca, na putu prema Krasnom, prolazimo kroz mjesto Švica. Kako mještani kažu, svoje je ime dobilo inspirirano predjelima i ljepotama švicarskih Alpa i kada se pogleda, nisu pogriješili.
Nedugo zatim nailazimo na Krasno koje ostavljamo za povratak putovanja. Od pilane u Krasnom krećemo se lagano dalje zavojitom cestom prema Oltarima. Uskom asfaltnom cestom nastavljamo do ulaska u Nacionalni park Sjeverni Velebit. Još nekoliko kilometara vožnje autobusom po dobro održavanoj makadamskoj cesti i stižemo u podnožje planinarskog doma i meteorološke postaje na Zavižanu. Još dvadesetak minuta pješačkog uspona i stižemo do Planinarskog doma Zavižan gdje nas po tradiciji dočekuju članovi obitelji Vukušić koji su generacijski prisutni na meteorološkoj postaji još od davne 1953. godine. Oni najstariji planinari još se sjećaju Drage Vukušića i njegovog sina Ante. Tradicija Vukušića na Zavižanu nastavlja se i dalje. Tu je i njihova nezaobilazna velebitska travarica, dobrodošlica te ugodni razgovori o Velebitu, vremenu i nekim prošlim vremenima.
Planinarski dom Zavižan nalazi se na 1594 m.n.v. na južnoj padini vrha Vučjak. S terase ispred doma pruža se pogled prema moru i Zavižanskoj kosi, a sa druge strane pogled seže prema zavižanskoj kotlini, Velikom Zavižanu i Hajdučkim kukovima. Odmah uz dom smješteni su meteorološki instrumenti s kojih Vukušići svakodnevno, u nekoliko dnevnih termina, očitavaju važne meteorološke podatke.
Nakon kraćeg odmora odlazimo do vrha Vučjak koji se nalazi neposredno iznad planinarskog doma, desetak minuta hoda na visini 1645 m s kojeg se pruža prekrasan pogled prema Kvarnerskim otocima. Koliko god puta bili na njemu za lijepog vremena, a kakvo je bilo ove subote, promatrača ostavlja bez daha. Još da je ovoj buri prethodila kiša i pokupila čestice afričke prašine donesene vjetrom, pogled bi sezao sve do Italije. I ovako, nitko nije mogao skriti oduševljenje viđenim.
Lagano se spuštamo od vrha prema domu i lagano nastavljamo put prema Velebitskom botaničkom vrtu. Jedna grupa ostaje u botaničkom vrtu, a druga manja, nastavlja strmim šumovitim putem prema vrhu Veliki Zavižan.
Vrh Veliki Zavižan nalazi se na 1676 metara nadmorske visine, krševit i obrastao klekovinom. On je ujedno najpopularniji i najposjećeniji vrh na Velebitu. Vrh je gol i ima jedan od najljepših pogleda na cijelom Velebitu. Prekrasan pogled na otoke Rab, Goli, sv. Grgur, Prvić i Krk, a u drugom planu vide se konture Cresa, Lošinja i Paga. Na drugu stranu pogled seže ka Rožanskim i Hajdučkim kukovima i Kozjaku. Tu je i strogo zaštićeni krški runolist što dodatno upotpunjuje doživljaj.
Slijedi povratak i nastavak puta izrazito strmom stazom prema Velebitskom botaničkom vrtu koji se nalazi na visini 1480 m i većim dijelom zauzima područje Modrić dolca okruženog šumovitim i strmim padinama Balinovca i Zavižana i pobočjem Zavižanske kose. Vrt je osnovan 1966. godine, a osnovao ga je poznati zagrebački planinar i botaničar prof. Fran Kušan. Do devedesetih godina botaničkim vrtom je upravljao Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a danas se nalazi pod upravom Hrvatskih šuma. Nakon odmora svi zajedno napuštamo botanički vrt i krećemo autobusom prema Krasnom.
Krasno, selo na obroncima Velebita u okolici Senja nalazi se na 714 m.n.v. i središte je Nacionalnog parka Sjeverni Velebit kojeg najčešće posjećuju planinari i hodočasnici. Tu je smještena i Kuća Velebit, sjedište Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, pilana, te dvije sirane Krasno i Runolist s poznatim sirom škripavcem.
Krasno se spominje pod tim imenom još od druge polovice XIII. stoljeće. Dugo je bilo jedno od najvećih marijanskih svetišta u Hrvatskoj koje je bilo posjećenije čak i od Marije Bistrice i Trsata. Još u periodu prije dolaska Turaka u Krasnom je bila izgrđena crkva posvećena Svetoj Mariji. U turskim osvajanjima Krasno je u XVII. stoljeću bilo poharano i ostalo je bez stanovnika, a na te prostore ponovno dolaze krajem XVIII. stoljeće i ponovno postaju župno središte Majke Božje od Krasnog. Crkva Majke Božje Krasnarske iz XVIII. stoljeća, izgrađena na temeljima jedne srednjovjekovne crkvice. Najveću umjetničku vrijednost u crkvi predstavlja drveni kasetni strop sa oslikanim scenama iz života Isusa Krista, Marije i svetaca s latinskim citatima iz 1740. godine. Danas je tu ponovno Svetište Majke Božje od Krasnog, svoj patron obilježava 8. rujna.
O Majci Božjoj Krasnaskoj potječe i legenda iz 1219. Godine koja glasi: “U šumi krasnarskoj, pastiri pasli svoja stada. Jednoga dana ugledaše na nekakvu panju čudesan cvijet, a u cvijetu sliku Majke Božje.Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje, gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica. Ali prenesenog cvijeta najednom nestade, dok ga pastiri opet ne nađoše na istom panju u šumi. Videći narod te događaje, sagradi u šumi kapelicu u čast Majci Božjoj, a nad samim panjem, gdje se cvijet ukazao, podiže žrtvenik.”
Nakon posjete Krasnom članovi PD Napredak – Stjepan Planić krenuli su autobusom prema Zagrebu. Iza nas ostali su predivni krajolici i želja da se što prije ponovno vratimo na Sjeverni Velebit i obiđemo ono što ovoga puta nismo stigli. A toga je ostalo dosta. Od Premužićeve staze do Alana, Štirovače, Pivčevca, Zečjaka, Velikog Lubenovca i još puno lokaliteta koje bi trebalo posjetiti.
Foto: Morana Bezjak, Branka Kušić Milošević, Željka Božić i Mario Milošević
