U četvrtak, 4. travnja 2019. godina u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu održana je „Večer s prof. dr. sc. Olgom Carević – znanstvenicom i humanistkinjom“, a tom prigodom prikazan je i kratkometražni dokumentarni film o životu i djelu profesorice Carević kao dio projekta pod nazivom „Prvakinja geste i riječi“ , autorice projekta Dubravke Vidović i redateljice Nataše Milojević.
„Riječ je o medijskom projektu koji predstavlja tri žene koje nadilaze stereotipe, ideološke i etničke obrasce, a nositelj projekta je Društvo Marija Jurić Zagorka koje se već deset godina bavi istraživanjem, interpretacijom i stvaranjem sadržaja o kulturi u kojoj se naglašava žensko stvaralaštvo. Kroz istraživanja djela Marije Jurić Zagorke, nametnula se i tema o zastupljenosti i doprinosu predstavnica srpske nacionalne manjine u reprezentnim oblicima hrvatske kulture, a jedna od njih je profesorica Olga Carević, doktorica prirodnih znanosti, po rođenju Srpkinja iz Novog Sada koja od studentskih dana pa sve do danas živi i radi u Zagrebu,“ rekla je u uvodu, autorica projekta Dubravka Vidović.
Na početku večeri prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić, predsjednik Napretkovog kulturnog centra i dopredsjednik HKD-a Napredak predstavio je profesoricu Carević govoreći o njenom doprinosu u znanosti, ali i onom drugom, ljudskom i humanom, koji Olgu Carević izdvaja od drugih dajući joj jednu posebnu dimenziju. Teško bi bilo pobrojati sva priznanja i nagrade koje je dobila za svoj znanstveni i humanitarni rad, pa na kraju teksta prilažemo životopis profesorice Carević objavljen u njezinoj knjizi Glas srca i razuma.
Svoj glazbeni poklon profesorici Carević izvele su violončelistica Snježana Rucner i mlada gitaristica Divna Šimatović, a prisutni su ih nagradili velikim aplauzom.
Nakon prikazanog dvanaestominutnog filma, kroz razgovor s Draženom Vikić-Topićem i autoricom projekta, profesorica Carević iznijela je svoja razmišljana i stavove o različitim društvenim zbivanjima u Hrvatskoj i svijetu. Zahvalila je HKD-u Napredak i profesoru Draženu Vikić-Topiću što su je ugostili uoči njenog 94. rođendana i pružili joj mogućnost da s njima podijeli neke svoje misli i osjećaje. Prisjetila se svoga djetinjstva provedenog u Novom Sadu, znanstvenog rada u Birminghemu, brojnim lijepim trenutcima provedenim u Zagrebu i Hrvatskoj, ali i teških trenutaka nakon gubitak sina Mislava, koji je učestovao u Domovinskom ratu.
„Ja sam umirovljenica, penzionerka. Pišem, radim, pa ne doživljavam to kao mirovanje, kao neku tragediju. Imam vremena za razmišljanje. Svi su opterećeni ekonomskim problemima, oni jako duboko zadiru u život svih nas. Mladi ljudi se teško snalaze, bore se za život svoje djece. Zaposleni ostaju bez posla i … što sad, kuda? To su strašne stvari koje se dešavaju danas i u Hrvatskoj i koliko vidim u cijelom svijetu. U ono vrijeme smo živjeli duhovno bogatije, a mogli smo si priuštiti i više odmora, bio je jedan smireniji i sigurniji život,“ rekla je kroz razgovor profesorica Carević.
Iako 9. travnja Olga Carević ulazi u 95. godinu svoga života, njeno lice još uvijek isijava nekom posebnom toplinom i duhovnošću. Još uvijek uživa u slušanju glazbe, druženju i šetnjama s prijateljima, kavi na Trgu, čitanju knjiga i pisanju. Kako kaže, priprema novu knjigu o drveću, inspirirana bestselerom „Tajni život drveća“. Na kraju, možemo joj poželjeti sretan rođendan i do skorog, ponovnog druženja u Napretku.
Olga Carević rođena je 9. travnja 1925. u Novom Sadu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Godine 1945. upisala se na Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirala 1951. Doktorat znanosti stekla je 1961. iz medicinske biokemije, a habilitirala 1964. i postala docenticom. Godine 1974. izabrana je za višu znanstvenu suradnicu, a 1979. za znanstvenu savjetnicu i sveučilišnoga profesora. Radila je u Zavodu za farmakologiju i toksikologiju Veterinarskoga fakulteta, bila je voditelj Grupe za medicinsku biokemiju na Institutu Ruđer Bošković, a zatim znanstvena savjetnica u Zavodu za zaštitu zdravlja grada Zagreba. Objavila je devedesetak znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu i održala brojna predavanja. Kao sveučilišna nastavnica predavala je na Veterinarskom fakultetu, Medicinskom fakultetu i u Centru za postdiplomski studij, Sveučilišta u Zagrebu. Bila je voditeljica više magisterija i doktorata iz područja prirodnih znanosti. Godine 1967.-1968. radila je na Sveučilištuu Birminghamu, u Engleskoj, u svojstvu associate professora; godine 1970. i 1971. boravi nekoliko mjeseci na Sveučilištu u Louvainu u Belgiji i sudjeluje u istraživanjima Grupe za lizosome s profesorom dr. Christianom de Duveom, dobitnikom Nobelove Nagrade za medicinu. U nekoliko navrata: 1974., 1976. i 1978. provodi kraće vrijeme na Rockefeller sveučilištu u New Yorku i Harvardskom sveučilištu u Bostonu, a 1974. i na Karolinska sveučilištu u Stockholmu. Odlaskom u mirovinu 1989. nastavila je znanstveno–istraživački rad u Sekciji za promet i ekologiju Znanstvenoga Savjeta za promet JAZU, danas Znanstvenog vijeća za promet HAZU, u području istraživanja toksičnih učinaka ispušnih tvari motornih vozila na animalne stanice. I u tom periodu je objavila devet znanstvenih radova u našim i inozemnim znanstvenim časopisima. Član je European Society of Toxicology (1982.), Znanstvenog vijeća za promet i Znanstvenog viječa za mir i ljudska prava HAZU, počasni član International Society for the Study of Xenobiotics (1990.) i redoviti član The New York Academy of Sciences (1993.). Bila je član Odbora za podizanje spomen–ploče Stjepanu Radiću (1992.), Odbora za strategiju znanstvenoga i kulturnoga razvitka RH (1992.), Hrvatske lige za mir (1992.), Hrvatskoga Pagvaškoga društva (1992.), Državnoga odbora za normalizaciju hrvatsko–srpskih odnosa (1993.) Autorica je sedam knjiga “Moj srpski rod — moja hrvatska domovina” (1991. i 1993.), “Moj srpski rod, moj hrvatski dom ” (1993.), “Glas srca i razuma” (1996.), “Dodirnimo zvijezdu prijateljstva” (2005. i 2006.), “Znanost, humanosti i ekologija” s Draženom Vikić-Topićem (2010.), “Želja za znanjem” s Draženom Vikić-Topićem (2014.) i “Snaga prijateljstva” (2015.).
Godine 1989. dodijeljeno joj je međunarodno priznanje za znanstveni rad iz područja lizosomskih istraživanja, New York, SAD, a 1994. je primila Nagradu »Europski krug« za promicanje demokratskih vrijednosti od Hrvatskoga Vijeća Europskog pokreta u Zagrebu. Na Dan državnosti 1995. odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanstveni rad.
