Održan koncert i spomen – pohod povodom sjećanja na bitku Gvozdansko 1577./78. godine

U petak, 10. siječnja 2020. godine u zagrebačkoj Katedrali Uznesenja BDM održan je tradicionalni koncert pod nazivom „Sjećanje na Gvozdansko 1577./1578.“ kojim je obilježen tragični i junački pad hrvatske vojske u obrani Hrvatskog Kraljevstva.
Koncert je organizirala udruga Zvuci tišine i umjetnički ravnatelj Edmund Borić-Andler, a na koncertu je nastupio Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske pod ravnanjem mo. Miroslava Vukovojca Dugana. Kao solistica na koncertu je nastupila Napretkova članica i bivša stipendistica, sopranistica Arijana Gigliani Philipp. Na koncertu su izvedena djela J.-P. Rameaua, W. A. Mozarta, C. Francka, F. Händla, Bizeta, Purcella, kao i tradicionalne božićne pjesme koje su oduševile publiku u prepunoj zagrebačkoj Katedrali.
Impresivna je to priča o burgu Gvozdansko na Banovini i nemjerljivom junaštvu hrvatskih postrojbi koje su beskompromisno branile od otomanskih osvajača taj iznimno vrijedni hrvatski burg s rudnicima i kovnicom novca iz koje se financirala obrana Mađarsko-hrvatskog kraljevstva. Gvozdansko kao i susjedni Zrin nalaze se na Banovini blizu Dvora na Uni, Hrvatske Kostajnice i Gline.
Naselje Gvozdansko imalo je starohrvatsku utvrdu koju su podigli hrvatski plemenitaši Zrinski. U njemu je Nikola III. Zrinski imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu novca. Ova utvrda se u 16. stoljeću postavila kao brana pred turskom najezdom na zapad. Bosanski sandžak-beg Ferhat paša počeo je s osvajanjem krajeva između Une i Krupe i u porječju rijeke Gline. 1577. godine zauzeo je hrvatske gradove – utvrde: Kladušu, Ostrožac, a Zrin 20. listopada 1577. kada započinje i opsadu Gvozdanskog.
Turske snage od 10 tisuća vojnika utaborile su se podno grada i odsjekle pomoć sa slobodnog dijela Hrvatskog Kraljevstva. Logistika je bila u očajnom stanju bez hrane što je znao i turski osvajač. Ferhad-paša im je na Božić 25.12.1577. ponudio predaju koja je odbijena i nakon toga nastaje bjesomučno granatiranje utvrde od strane turske vojske. Zbog nedostatka hrane bili su prisiljeni jesti pse čuvare. U noći 12. na 13. siječnja 1578. temperatura je bila toliko niska da su konji ugibali od hladnoće.
Ujutro zatekli su grad pun ruševina u kojem su bila na svojim borbenim položajima mrtva tijela smrznutih branitelja izmučenih glađu i mrazom koji su svjesno pošli u smrt. U gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva. Prizor je potresao osmanskog zapovjednika koji je zadivljen junaštvom hrvatske posade zapovjedio dovesti katoličkog svećenika da bi se poginule pokopalo po kršćanskom obredu uz vojne počasti.
Velika vojna vještina, otpor do posljednjeg čovjeka i svjesno žrtvovanje za domovinu učinilo je Gvozdansko simbolom hrvatske želje za slobodom i otpora protiv stranih osvajača. U hrvatskoj povijesti Gvozdansko igra ulogu sličnu onoj koju ima Masada u židovskoj i Alamo u američkoj povijesti. Ova bitka zauzima posebno mjesto u hrvatskoj vojnoj povijesti pokraj one bitke za Siget 1566. godine gdje su se istakle hrvatske postrojbe pod vodstvom Nikole Šubića Zrinskog.
12. siječnja 2020. godine organiziran je i spomen – pohod na Gvozdansko koje je organizirala Hrvatska vojska i gospodin Damir Borovčak, a pohodu su se pridružili i članovi zagrebačke Glavne podružnice Hrvatskog kulturnog društva Napredak.