U nedjelju, 3. listopada 2021. godine četrdesetak planinara Planinarskog društva Napredak – Stjepan Planić iskoristili su „posljednje trzaje ljeta na zalasku“ i posjetili Bašku na otoku Krku.
Iako je plan bio posjetiti Učku i Vojak još prije dva tjedna, a koji je zbog loših vremenskih uvjeta bio odgođen za 3. listopad, niti ovaj put nije realiziran. Ali, po onoj narodnoj:“Čovjek sniva, a Bog odlučuje“, tako je bilo i ovoga puta. Umjesto da se skrasimo na obroncima Učke vremenska situacija i ove nedjelje nije najavljivala ništa bolju situaciju. Od svih mjesta u Hrvatskoj kišni oblaci su odlučili svoj vikend provesti baš na Učkoj.
I što nam je drugo preostalo nego „podići jedra“ i autobus usmjeriti prema Baškoj na otoku Krku. A ta odluka bila je pun pogodak. Dok su se crni oblaci nadnosili nad Učkom i skrivali vrh Vojak u gustoj magli, bura s Velebita rastjerala je svaku sumnju da bi dan proveden na Krku mogao biti s kišom. Vrijeme koje nas je dočekalo u Baškoj bilo je onakvo kakvo se samo može poželjeti. Jedan manji dio odmah se odlučio zadržati na prelijepim plažama Baške, a drugi, više planinarski nastrojeni, uputili su se planinarskom stazom prema Mjesečevom platou, brdu koje se nalazi na 380 metra nadmorske visine.
Uspinjući se stazom prema Mjesečevom plato zadržali smo se kod crkve Sv. Ivana i lokalnog groblja. Oni koji su odabrali ovo mjesto za vječno počivalište nisu mogli odabrati bolje, vjerojatno da i u vječnosti uživaju u ljepoti pogleda. Staza dobro označena i dobro održavana, kroz borovu šumu vodi prema vrh, pa sa svakom novom serpentinom otvaraju se novi obzori na Kvarner i okolne otoke. Zanimljivo je da su tu stazu napravili Česi, oni koji su početkom prošlog stoljeća istraživali hrvatski Jadran i na njemu stvarali oaze za odmor i uživanje. Sreća je da i ovo mjesto nije podleglo „velikim investitorima“ pa je tako ostala sačuvana sva ljepota ovog krajobraza.
Oni koji su prvi stigli na Mjesečev plato imali su priliku vidjeti iznenađenog srndaća dok je na nebu kružio gospodar visina – bjeloglavi sup, zaštićena vrsta orlova koja svoje obitavalište pronalazi na liticama susjednog Cresa. Mjesečev plato u stvarnosti i ne zaostaje mnoga za onim pravim mjesečevim, pa tako većina ostaje uz njegov rub u hladovini borova, a drugi dio preko kamenjara, preskačući suhozide odlazi ka slijedećem odredištu Hlam (462m nmv), udaljenom nekih tridesetak minuta hoda. Oni koji su se odlučili za taj dodatni napor dobili su krunu izleta. Pogled koji ostavlja bez daha. Nižu se vizure od Velebita i Senja na sjeveroistoku, preko otoka Prvića iza kojeg se nadzire vrh Golog otoka. Slijede Rab sa svojim zapadnim dijelom Loparom, a ispred njega pružio se Sveti Grgur. Kružeći lagano prema zapadu otvaraju se vizure Lošinja i Cresa, a preko kamenjara vide se obronci Učke i tamni oblaci iznad njih.
Slijedi lagani povratak u Bašku, te vrijeme za ručak i kavicu na obali mora. malo šetnje po rivi Baškom u kojoj se osjeća ugođaj „babljeg ljeta“ s prvim naznakama jeseni i možda zadnja ovogodišnja prilika za neko opuštenije kupanje.
Nakon prekrasnog izleta preostaje još putovanje autobusom za Zagreb koje nakon dobrog izleta ne pada teško. Slijedi razmišljanje o novom izletu, Kestenijadi u Hrvatskoj Kostajnici.
