Prošlo je već 45 godina od smrti velikoga književnika i Napretkova stipendiste Ive Andrića te pet godina otkako je Napredak, njemu u spomen, otvorio u središtu Zagreba Kutak nobelovca Ive Andrića. Tu se nalaze prva izdanja, rijetka izdanja i izdanja na stranim jezicima djela Ive Andrića te djela o Ivi Andriću.
Da Kutak nobelovca Ive Andrića nije zamišljen samo kao galerijski prostor u kojemu se mogu pogledati izloženi primjerci Andrićevih djela te djela napisanih o Andriću, najbolje je citirati književnicu Julijanu Matanović koja je u predgovoru kataloga Kutak nobelovca Ive Andrića iz 2016. napisala:
U Kutku nobelovca Ive Andrića čitaju se i tumače njegova djela, održavaju promocije knjiga povezanih sa životom i djelom Ive Andrića, organiziraju predavanja te predstavljaju suvremeni prozaici čije pismo, na nekoj razini, komunicira s Andrićevim. Uključeni su učenici, studenti, znanstvenici, umjetnici, obični čitatelji…
U Kutku se, najiskrenije i najpreciznije rečeno, razgovara samo o literaturi; o ljepoti i snazi rečenice i priče, o onome što je najveće i oko čega se ne polemizira. Priča se drugima i slušaju se drugi. Usput se mogu vidjeti i prva, ali i rijetka izdanja Andrićevih knjiga.
Budući da mnogi nisu u prilici posjetiti Andrićev kutak, a što bi bilo dobro za svakoga tko je pročitao barem nešto što je Andrić napisao, pokušat ćemo na ovaj način preko Nepretkove web stranice, predstaviti neke najzanimljivije primjerke koji se nalaze u zbirci i barem ih tako približiti javnosti. Osim osnovnih podataka o knjizi i izgledu njezine naslovnice, pokušat ćemo pronaći po neku zanimljivost o njoj, možda neki odlomak, pjesmu ili poneko razmišljanje velikoga književnika u različitim životnim situacijama koje su zabilježene i objavljene u medijima, pa makar, tako barem dijelom, predstaviti njegovu osobnost.
A za početak, odabrali smo pjesmu U sumrak, prenesenu iz zbornika Bosanska vila.
U vrijeme gimnazijskih dana u Sarajevu Ivo Andrić počinje pisati poeziju i 1911. godine u „Bosanskoj vili“ (18. br., 276. str.) objavljuje svoju prvu pjesmu „U sumrak“.
U sumrak
U sumrak pevaju devojke. Njeni su glasovi meki i dahnu svežinom cveća i ljubavi.
Njena je pesma blaga, kao kad behar opada. Ona ima nešto od mojih ljubavi: davno, toplo i lepo. Ona podseća na sarajske sumrake, kad jablanovi sjaju u crvenu alatu, kao vitke ponosne žene.
Kao rumene latice zasiplju me glasovi. Pevaju devojke. Pevaju lepo. To liči na pozdrav od starih prijatelja, na spomen onoga, što proživih u ljubavi i zanosu. One pevaju, u suton, kao sreća moja, da mi rupcem maše.
Ali srce je moje tamno jezero, koga ništa ne diže i u kom se niko ne ogleda.
