Zagreb, 6.10.2023. godine. Predzadnji dan manifestacije 5 Dana Sarajeva u Zagrebu 2023. bila je posvećena Vlatku Filipoviću (1936.-2019.), poznatom bosansko-hercegovačkom i hrvatskom redatelju i scenaristu, jednom od začetnika dokumentarnog filma u Bosni i Hercegovini.
Na početku večeri u ime organizatora Hrvatskog kulturnog društva Napredak i Udruge za promicanje kulture i umjetnosti Ja BiH, sve prisutna pozdravio je Goran Štrbac, član Uprave Napretkovog kulturnog centra, a Kristina Stanković pročitala je tekst posvećen djelu Vlatka Filipovića.
Vlatko Filipović bio je ugledni intelektualac i kulturni djelatnik, član Središnje uprave HKD Napredak čiji je bio član od njegove obnove. Redatelj je brojnih dokumentarnih filmova među kojima su i četiri igrana filma. Film „Deveto čudo na istoku“ povezuje ga s književnikom Anđelkom Vuletićem po čijem je romanu napravljen scenarij za film i s kojim je po rođenju dijelio isto podneblje. Za igrani film „Nastojanje“ koji je prikazan na ovogodišnjim Danima muziku je napisao Ogulinac, skladatelj i orguljaš, maestro Josip Magdić, koji veliki dio svog života proveo u Sarajevu. Zanimljivo je da su sva trojica umjetnika bili aktivno vezani uz HKD Napredak i dali su veliki doprinos hrvatskoj i bosansko-hercegovačkoj kulturnoj baštini.
Vlatko Filipović, rođen je 11. ožujka 1936. u obitelji otpravnika vlakova male postaje Ravno, nekadašnje željezničke pruge Dubrovnik – Sarajevo.
Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a Filozofski fakultet – skupina jugoslavenskih književnosti, u Sarajevu. Umjesto da postane treća generacija željezničara postao je filmski redatelj.
Snimio je četiri igrana filma: “Moja strana svijeta” (1968.), “Deveto čudo na istoku” (1974.), “Nastojanje” (1982.), “Kako ubiti Griega u Sarajevu” (1995.).
Snimio je više od 40 dokumentarnih i kratkometražnih filmova, od kojih se do rata ističu: “U zavjetrini vremena” (1964.), “Žedno polje” (1964.), “Zemlja neretljanska” (1965.), “Hop-jan” (1965.), “Punta veljega mora” (1977.), “Kruh naš svagdašnji” (1978.), “Doba mijena” (1984.) i drugi.
Osim televizijskih serija “Kultura religija”, “Ratna TV škola” i “Bosanski duh”, u razdoblju 1990.-2000. ističe se deset filmova pod zajedničkim nazivom “Konac XX. stoljeća BiH u filmovima Vlatka Filipovića”. To su: “Testament” (1990.), “Poruke sa stećaka” (1991.), “Ravno u tri dijela” (1992.), “Vatre Sarajeva” (1992.), “Križni put u Sarajevu” (1993.), film i serija “Kardinal od Bosne i Hercegovine” (1994. – 1998.), “Kuća nade” (1998.), “Princip prvi” (1999.), “Neum MM” (1999.).
Od 2000. do 2004. priprema, snima i slaže neretvansku trilogiju Saga o Neretvi: “Čarobni jug”, “Pečat vremena” i “Agonija zelene rijeke”.
Osim snimanja filmova radio je kao umjetnički direktor “Sutjeska filma”. Bio je urednik u Dokumentarno-obrazovnom programu TVBiH. Kao vanjski suradnik u zvanju profesora predaje na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu i Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, predmet “Filmska i RTV kultura / medijska kultura”.
Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu, između ostaloga dobitnik je dvije Zlatne arene u Puli.
Jednom prilikom, za koju bi se moglo reći da predstavlja pogodno vrijeme za svođenje računa, prije svega, pred samim sobom, Vlatko Filipović je zapisao: “Veliki smisao mog života bilo je snimanje filmova o životu što je bio oko mene i osjećajima u meni. Činio sam to s ljubavlju i voljom, u potrazi za onim što sam želio iskazati, izreći, u što sam vjerovao. Kasnije sam shvatio da su to simboli Bosne i Hercegovine. Bile su to teme: kamen, običaji, planinsko selo, stećci, kraško polje, obredi, obitelj, franjevci, Sarajevo, multietičnost, itd…”
Večer posvećena Vlatku Filipoviću samo je mali dio pažnje za sve što je ostavio kulturnoj baštini svoga naroda.
