U organizaciji HKD Napredak 18.3.2024. u dvorani Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu održana je pjesnička večer posvećena poznatom i plodnom književnom prevoditelju Anti Mati Ivandiću, (rođ. u Viništu, BiH 17.3.1952 – umro u Beču, 14.12. 2023.), samozatajnom pjesniku koji je svojim pjesmama zastupljen u nekoliko značajnih antologija hrvatskog pjesništva i velikom prijatelju Napretka.
Pjesme Ante Mate Ivandića možemo naći u „U sjeni transcendencije“, antologiji duhovnog pjesništva od Matoša do danas, „Mila si nam ti jedina“, antologija hrvatskog rodoljubnog pjesništva od Baščanske ploče do danas, „Zagreb grade divni moj“, antologija hrvatskog pjesništva o Zagrebu, u antologiji „Hrvatska Božićna lirika od Kranjcevica do danas“, u antologiji najljepših ljubavnih pjesama „ Jučer bih umro za te, a danas jer te nema“ te mnogim drugim, a koji za života nije objavio niti jednu jedinu zbirku pjesama.
U programu su o Ivandićevoj poeziji kao i prevoditeljskom radu govorili dr.sc. Milan Bošnjak, književnik i književni teoretičar kao i dr Tomislav Maretić, svjetski nagrađivani haiku pjesnik i supriređivač antologije „Suvremeni hrvatski haiku“ (Đuretić-Maretić, 2023.). Ivandićeve pjesme iz 80-tih godina interpretirala je glumica Anja Đurinović, a književne tekstove Tina Ujevića i Slavka Mihalića u prijevodu na njemački jezik čitala je prof. Blanka Will. Program posvećen Anti Mati Ivandiću moderirala je književnica i Ivandićeva životna partnerica Nada Zidar -Bogadi koja se tom prigodom prisjetila svog poznanstva i prve zajedničke knjige iz 1992. godine, haiku zbirke „Nikad bliže Mjesecu/Nie war ich neher dem Mond“ koju je Ivandić preveo na njemački jezik.
U večeri posvećenoj Anti Mati Ivandiću promovirana je i zajednička haiku zbirka „Ovaj cvijet/ne da se ubrati/leptir“, autora Nade Zidar Bogadi – Ante Mate Ivandića o kojoj je govorila njezina urednica književnica Silvija Šesto i nagrađivani haiku pjesnik dr. Tomislav Maretić.
Iz dojmljivog osvrt a o Ivandiću kao pjesniku i prevoditelju koji je za tu prigodu napisala književnica Božica Jelušić izdvajamo: „ …kao autorica nekih pjesama koje je moj prijatelj preveo, držim da ih je zamalo! “ponovo napisao“ što i jest suština pravog prevođenja, o čemu I. G. Kovačić navodi da je to „posuđivanje zavičajnosti u svom jeziku“, a ovdje bismo parafrazirali, s obzirom na njemački prijevod, da je riječ o „posuđivanju svjetskosti“, pjesmama izvorno napisanim na hrvatskom. Držim da većina nazočnih razumije da poglavito aludiram na antologiju „Zmijska košuljica vjetra „ (po Mihalićevu naslovu) koju smo imali čast promovirati u Goethe Institutu u Zagrebu, a gdje je Ivandić bio neosporna „zvijezda događanja“.
Dr. Jozo Džambo, jedan od najuglednijih živućih hrvatskih i bosanskohercegovačkih povjesničara za tu je prigodu napisao: „Za Antu sam prvi put čuo na jednome sastanku hrvatskih studenata u inozemstvu koji su se sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća redovito oko Duhovskih blagdana održavali u različitim mjestima diljem Njemačke. Pronijela se vijest da je jedan od naših vršnjaka, imenom Ante Ivandić, u FORUMU, časopisu JAZU, objavio svoje pjesme, što će reći da se prema našem tadašnjem poimanju uspeo na Parnas. Dalje i više, mislili smo, nije se moglo ići, to je uistinu bio vrhunac.“
U programu posvećenom Ivandićevoj poeziji i prevoditeljskom radu sudjelovale su učenice Glazbene škole Blagoja Berse, a večer je završila dirljivim oproštajnim govorom Ivandićeva prijatelja, prevoditelja iz Beča Pere Križanca, koji je zajedno s AMI jem pohađao vjersku klasičnu gimnaziju Paulinum u Subotici.
