Naredne, 2025. godine navršava se trideset godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma pa će tom prigodom biti organizirano predavanje pod nazivom „Daytonski sporazum“. Organizatori ovog predavanja su Prsten – Udruga Hrvata Bosne i Hercegovine, HKD Napredak i Napretkov kulturni centar.
Pozivamo Vas na ovo predavanje koje će se održati u ponedjeljak, 21. listopada 2024. godine u dvorani HKD Napredak – Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu, Bogovićeva 1/I s početkom u 19 sati.
Predavanje će održati Mato Tadić, bivši sudac/predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i jedan od sudionika u pregovorima o Daytonskom sporazumu.
O predavanju:
Daytonskim sporazumom okončana su ratna djelovanja u Bosni i Hercegovini. Rat je završen, uspostavljeno je primirje, ali nije postignuto konačno političko rješenje. Na snazi je i dalje ratni, nametnuti Daytonski ustav, koji narodi i građani Bosne i Hercegovine nisu donijeli u demokratskoj proceduri ni na referendumu. U Bosni i Hercegovini žive tri konstitutivna naroda: Bošnjaci, Hrvati i Srbi.
Unatoč tomu, Ustav BiH inaugurira podjelu na dva entiteta-države: jedan jednonacionalni (srpski) i drugi mješoviti, dvonacionalni (bošnjačko-hrvatski). I ne samo to: on inaugurira i nacionalnu diskriminaciju: Hrvat ili Bošnjak s teritorija RS nema pravo sudjelovati na izborima za člana Predsjedništva BiH niti za člana Parlamentarne skupštine BiH, kao što to pravo nema ni Srbin s teritorija Federacije BiH. Iz takvoga ustavnoga rješenja proizlaze i sve druge političke i društvene »anomalije«. (Ivan Markešić)
Dobro je, više se ne puca, ali kako dalje?
O predavaču:
Mato Tadić završio je Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Profesionalnu karijeru započeo je u Osnovnom javnom tužiteljstvu Brčko, gdje je nakon položenog pravosudnog ispita 1978. godine obnašao dužnost zamjenika, a potom javnog tužitelja. Od 1991. godine bio je zamjenik republičkog javnog tužitelja BiH u Sarajevu. Početkom 1994. godine, nakon Vašingtonskog sporazuma kojim je uspostavljena Federacija Bosne i Hercegovine, imenovan je za ministra pravde u Vladi Republike i Federacije BiH. Od 1996. godine do konca 1998. godine bio je ministar pravde Federacije BiH. Od 1999. godine obnašao je dužnost člana (suca) Doma za ljudska prava za BiH, a od 2003. godine bio je i dopredsjednik Doma za ljudska prava za BiH i predsjednik drugog Vijeća Doma za ljudska prava za BiH. Objavio je više stručnih radova na temu kaznenoga i ustavnoga prava, uprave i lokalne samouprave, te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također je recenzent, autor i koautor više stručnih knjiga i publikacija. Dugogodišnji je član/predsjednik i ispitivač u Povjerenstvu za polaganje pravosudnog ispita na razini Bosne i Hercegovine i Federacije BiH. Predavač je u organizaciji OKO (Odsjek kaznene obrane) i u OSCE-u za Bosnu i Hercegovinu. Kao pravni ekspert sudjelovao je na mnogim međunarodnim konferencijama o Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH, između ostalih i na konferenciji održanoj u Daytonu. Sudionik je velikog broja domaćih i međunarodnih konferencija o ustavnom pravu i ulozi Ustavnoga suda u zaštiti ustavnih i ljudskih prava, te vladavini prava.
Za suca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine izabran je u svibnju 2002. a na dužnost je stupio u svibnju 2003. godine prilikom konstituiranja Ustavnog suda. Istovremeno je preuzeo dužnost predsjednika Ustavnog suda BiH koju je obnašao do 2006. godine. U razdoblju od 2015. do 2021. godine obnašao je dužnost dopredsjednika Ustavnog suda BiH. Dužnost predsjednika Ustavnog suda preuzeo je ponovno u lipnju 2021. godine. Mandat u Ustavnom sudu prestao mu je u augustu 2022. godine.
