“Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske”
Fra Grgo Martić rođen je u mjestu Rastovača u općini Posušje na današnji dan 24. siječnja 1822. godine. Djetinjstvo je proveo u zavičaju. 1834. godine odlazi u samostan u Kreševo gdje započinje školovanje. U Kreševu boravi do 1838. a školovanje od 1844., nastavlja izvan Bosne i to u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine. Od 1879. do smrti 30. kolovoza 1905. živio je uglavnom u franjevačkom samostanu u Kreševu.
Martići su jedno od najstarijih plemena u posuškom kraju, tu su prema nekim izvorima naseljeni više od 300 godina dok drugi izvori kažu da su tu i više 500 godina. I gradsko groblje u Posušju vezano je uz njihovo ”Martića križ”, a uz taj križ vezana je i legenda. Prema njoj je u Martića rodu živjelo 12 braće, i jedan od njih je u mladosti umro i pokopan ispod tog križa. Braća su mu u znak spomena postavila taj križ izrađen od kamena koji dovučen s 12 volova s planine Zavelima…Dalje se kaže kako je neki turski moćnik u prolasku pored tog križa, putujući iz Mostara u Duvno, vidio taj križ i stao da ga sruši. Ljutit je uzeo buzdovan i viknuvši: ”Ko te tu posadi…” udario po križu. Od udarca oronuli su komadići križa i zabili se Turčinu u oči, u bolovima on je prestao udarati po križu i rekao: ”Od sada te nitko ne smije dirati!”. Tako križ i danas stoji, a na njemu je vidljivo oštećenje od udarca koje ide u prilog istinitosti legende. Fra Grgo je rođen u obitelji Grge Martića i Jele Kukulj iz Imotskih Vinjana.U obitelji je bilo šestoro djece, a fra Grgino krsno ime je Mate. Mali Mate ostao je mlad bez oca, o njemu i braći i sestrama brinuo je stric Rade.Otac je zavjetovao da će Matu dati u samostan da postane fratar ali kako je rano preminuo tu njegovu nakanu izvršio je brat Rade. 1834. Rade je malog Matu odveo u samostan u Kreševo jer su fratri toga samostana tada opsluživali pastvu u Hercegovini. Fra Grgo nakon odlaska nije često posjećivao rodni kraj, možda tek 2-3 puta. Svoj život i rad posvetio je Bogu i Bosni, što je možda i razlog što njegovo djelo nije tako prepoznatljivo u Posušju koliko su prepoznatljiva djela druge njegove braće franjevaca. No pred sam kraj života došao je u Posušje da se zauvijek oprosti sa svojim krajem. Danas se Posušani diče fra Grgom, njegovim radom i njegovoj pomoći Bosni o kojoj on pjeva: „Teško domu bez ljubavi bratske, ko i Bosni bez zemlje Hrvatske!”
Političko djelovanje fra Grge Martića
Naime političke prilike u Bosni bile su u doba fra Grge Martića jako burne i uvelike su utjecale na njegovo djelo. On je rođen i veći dio života živio pod turskom vlašću, od 1822. do 1878., a drugi dio pod Austro-ugarskom vlašću, od 1878.-1905. Bio je aktivni sudionik u političkim i kulturnim događanjima tog vremena, osobito u vrijeme smjene turske i nastupa Austro-ugarske vlasti. Težak položaj kršćanskog pučanstva u BiH tijekom posljednjeg desetljeća turske vlasti na tim prostorima uzrokovao je više buna i pobuna. Katoličko stanovništvo i franjevci su uglavnom s odobravanjem prihvatili dolazak Austro-ugarske u BiH 1878. Bio je iznimno snalažljiv i dovitljiv i zahvaljujući tim sposobnostima ostvario je dosta dobre i snažne veze na visokim položajima. Bio je u dobrim odnosima s najvišim predstavnicima tadašnjih vlasti, npr. s Omer-pašom Latasom. Te je veze koristio za zaštitu Katoličke crkve i franjevačkog reda ali i pojedinaca bez obzira na to kojoj su vjeri pripadali.
Iako nije bio na vlasti, bio je pri vlasti pa je morao zauzimati stav i u nacionalnim i u političkim pitanjima. U svojoj mladosti on je bio žestok ilirac pa je tako i zastupao široko narodno jedinstvo, onako kako su ga ilirci shvaćali. Pisao je jednako u hrvatskim kao i u srpskim listovima. Kad je zašao u zrelije godine, oko 1866, njegov se stav mijenja pa se on okreće prema hrvatskom državnom pravu, ali nimalo ne napušta stav dobrosusjedstva prema pravoslavnim i muslimanima. Ono čemu se pak protivio bilo je srpska propaganda i svojatanje Bosne. Politička uloga fra Grge Martića bila je posebno izražena za vrijeme rada u Agenciji bosanskih franjevaca u Sarajevu, kojoj je bio zadatak zastupanje interesa franjevačkog reda i katoličkog puka u BiH. U mladosti, u razdoblju turske vladavine, zanosio se ujedinjenjem Hrvata i Srba u zajedničku državu jer je u tome vidio jedini način za oslobođenje od turske vlasti. Nije pravio razlike među vjerama i narodima. No u vrijeme ustanka u BiH i kasnije dolaskom Austro-ugarske, drugačije se postavlja prema tom problemu. Dolaskom Austrije njegov politički rad se umanjuje i do kraja života uglavnom živi povučeno u Kreševskom samostanu.
Obrazovni i kulturni rad
Pored političkog rada za fra Grgu Martića važno je i njegovo kulturno djelovanje osobito na području obrazovanja. Tim je se poslom bavio više godina, predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, općenito se bavio pitanjem školstva, a pisao je i udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća, a u tom poslu bio je nenadmašan 1871. godine Martić je objavio Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni, u vrijeme kada je bilo teško sa strane dobivati školske knjige i udžbenike. 1858. pripremio je i Diksioner tursko-srpsko-hrvatski, ali nije objavljen jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a kada je materijal poslan u Beograd sve je nestalo. Fra Grgo se bavio i prikupljanjem narodnih umotvorina pod utjecajem romantike koja je bila zahvatila književni svijet toga vremena. Skupa s Ivanom Franom Jukićem, skuplja narodne pjesme i izdaje zbirku u Osijeku 1858. pod naslovom Narodne pjesme bosanske i hercegovačke.
Fra Grgin književni rad
Književnim radom se Martić bavio punih šezdeset godina. Ispjevao je preko sto tisuća stihova što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u 19. stoljeću. Napisao je samo nekoliko proznih djela. Dok je studirao filozofiju u Zagrebu ušao je u društvo vodećih iliraca i oduševio se njihovim idejama i pokretom te je i sam postao narodni preporoditelj. Svoje je pjesme potpisivao «Ljubomir Martić ilir iz Hercegovine» a fra Grgo Martić objavljivao je pod pseudonimima Fr. Gr. M-ć, Ljubomir, M.G., fra Grgo, Radovan, Neznan Poznanović, u raznim hrvatskim časopisima. U zadnjem dijelu svog života u Kreševu fra Grgo Martić je stekao veliki broj prijatelja koji nisu dopustili da njegovo djelo bude zaboravljeno. Iako nije bio junak ni borac kao Jukić, ipak je bio dio naroda i s njime je zajedno živio i pomagao mu koliko je mogao. Zato je njegov život postao legendom prije smrti. Ostao je značajna figura, predstavnik jednog nemirnog i nesigurnog vremena u kojem je igrao značaju ulogu. Živio je za dobro naroda i umro je s utjehom da je ipak nešto učinio za njega.
Miroslav Landeka
