Predavanjem pod nazivom „Hrvatska glagoljička baština u kontekstu europske kulture s posebnim osvrtom na BiH“, prof. dr. Darka Žubrinića u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu obilježen je 22. veljače – Dan hrvatske glagoljice.
Na početku predavanja prof. dr. Dražen Vikić-Topić, predsjednik Napretkovog kulturnog centra pozdravio je prisutne i predstavio predavača prof. dr. Darka Žubrinića, predsjednika Društva prijajatelja glagoljice. Prof. Žubrinić je autor knjige „Hrvatska glagoljica“ i osnivač je internetskog portala www.croatianhistory.net koji sadrži brojne teme o hrvatskoj glagoljici. Napisao je veliki broj članaka na temu hrvatske glagoljice i zaslužan je za njenu popularizaciju naročito kod mladih.
Krajem petnaestoga stoljeća, točnije 22. veljače 1483. godine tiskana je prva hrvatska knjiga „Misal po zakonu rimskog dvora“, napisana je hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, a otisnuta je na uglatoj glagoljici. Bio je to prvi misal u Europi koji nije tiskan latinicom na latinskom jeziku. Malo je naroda u Europi koji se mogu pohvaliti takvim kulturnim poduhvatom kao što je tiskanje knjige u tom vremenu. Niti mnogo veće zemlje poput Rusije s ogromnom kulturnom baštinom nisu imale niti jednu tiskanu knjigu do 1500. godine, takozvanu inkunabulu, a kamo li da su to uspjeli tiskati na svom jeziku. Hrvatska glagoljička baština rasprostranjena je u čak 24 strane države, u više od 60 gradova, a nalazi se u velikim nacionalnim knjižnicama i muzejima.
U svom predavanju prof. Žubrinić je naveo i posebnu zanimljivost kako je hrvatska glagoljica dospjela čak do Osla. Naime, jedan od najvećih kolekcionara u svijetu Martin Schoyen posjeduje dva glagoljska lista pisana početkom XV. stoljeća u nepoznatom mjestu na otoku Krku. Riječ je o pravilima jedne naše svjetovne bratovštine, pisanim mješavinom hrvatskog čakavskog i hrvatskog crkvenoslavenskog jezika, s prekrasnim glagoljskim slovima i divnim inicijalima. U kontaktu s gospodinom Schoyenom doznao je da njegova zbirka osim spomenutih stranica sadrži i tri vrlo stara hrvatska rukopisa iz Dalmacije, pisana beneventanom na latinskom jeziku, iz XI, XII. I XIII. stoljeća, s tekstovima sv. Augustina i sv. Grgura Velikog, po čemu bi se moglo zaključiti da su to dijelovi časopisa.
Zbog svoje ljubavi prema glagoljici u potrazi za spomenicima hrvatske glagoljaške baštine, prof. Žubrinić, iako po struci matematičar, profesor na Fakultetu elektronike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, obišao je mnoga mjesta gdje bi se mogli pronaći tragovi glagoljaške baštine, a često je odlazio i u Bosnu i Hercegovinu. Kako je još od 1996. godine član Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Zagrebu, neka, za njega bitna saznanja, kao što je Grad Dubrovnik pored Ilijaša, doznao je iz Napretkovog lista Stećak, što je prilikom ovog predavanja naglasio i izrazio žaljenje što list Stećak više ne izlazi.
Tragovi hrvatske glagoljaške baštine vode i do mjesta Bužim u okolici Bihaća odakle sežu korjeni Josipa bana Jelačića, gdje se nalazila, u javnosti manje poznata, Bužimska ploča pisana glagoljicom s kraja XV. stoljeća. Danas se ploča nalazi u depou Hrvatskog povijesnog muzeja, pa obzirom na njen značaj bilo bi poželjno da je dostupnija javnosti. U posljednjih pedeset godina bila je izložena i dostupna javnosti samo dva puta. Kao vrijedan spomenik kulture koji povezuje danas dvije države, prof. Žubrinić je predložio kao ideju da bi HKD Napredak i Hrvatsko društvo prijatelja glagoljice gdje je on i predsjednik, trebali inicirati izradu kopije takve ploče, koja bi bila stalno dostupna široj javnosti. Bilo bi dobro da se isti takav odljev nalazi i na mjestu gdje se ploča prvobitno nalazila u zidinama utvrde Bužim, naglasio je prof. Žubrinić.
Na kraju predavanja prof. Žubrinić je predložio i nekoliko tema na kojima bi Napredak i Hrvatsko društvo glagoljice u budućnosti mogli dobro surađivati.
