U ponedjeljak, 25. svibnja 2026. godine u Galeriji Studentskog centra u Karlovcu otvorena je izložba svjetlopisa „VIDLJIVI I NEVIDLJIVI CAMINO“ – Izbor iz ciklusa 2011./2024., autora Damira Barešića, arhitekta i dizajnera koji kroz svojih sedam hodočašća u Santiago de Compostela kamerom bilježi ljude i krajolike koji su na njega kao i na publiku koja ih promatra na svjetlopisima ostavile i one, okom nevidljive, zapise u duši.
Ovu izložbu su organizirali novoobnovljena Napretkova podružnica u Karlovcu, Napretkov kulturni centar iz Zagreba i domaćin izložbe Studentski centar iz Karlovca.
Na otvorenju izložbe sve prisutne pozdravio je Emir Građanin, tajnik Studentskog centra Karlovac, a o izložbi su govorili Igor Čulig, ravnatelj Muzeja Grada Karlovca i dopredsjednik HKD Napredak – podružnica Karlovac, Stanko Špoljarić, likovni kritičar i povjesničar umjetnosti te arhitekta Stjepan Lončarić.
U glazbenom dijelu programa nastupila je mlada violinistica Paulina Tuhtan, studenica Muzičke akademije u Zagrebu koja je izvela nekoliko prigodnih kompozicija.
Kroz nešto više od deset godina u sedam hodočašća na Camino Santiago de Compostela, različitim putovima, nekada dužim, nekada kraćim, ali zato težim i zahtjevnijim, Damir Barešić bilježio je svoje svjetlopise i dojmove slažući tako mozaik od svojih doživljaja. Svaki svjetlopis, baš kao što to naslov ukazuje, nosi svoju vidljivu zabilješku – fotografiju i onu nevidljivu – duhovnu, koju autor i svaki promatrač doživljava na svoj način.
Izbor izduženih formata i motiva na svjetlopisima/fotografijama prelaze iz dokumentarističkog prema slikarskom stilu – tamo gdje se motivi poigravaju oblikom i bojama. Autor nam fokusira bitno i značajno ili nam svakodnevnicu pejzaža donosi u novom svjetlu. Položenim formatom dobivamo široki kut – širinu koja potiče na razmišljanje … na raspoloženje. Magla koja se pojavljuje na nekim izlošcima može potaknuti na zastore prevelikih očekivanja ili na koncentraciju blizine, napisao je Marko Ožura u predgovoru kataloga izložbe.
Hodočasnik, putnik je hodom, koji uglavnom iz vjerskih pobuda u potrebi za duhovnim upućuje se ka svetištima, motivom nadilazeći napore puta, te već i u ljepoti prirode nalazi okrijepu, s mislima na cilj hodočašća, doživljavanog u ozračju posvećenosti. A sam put vrijeme je i prostor meditacije, pogotovo u samotnosti, u propitkivanju samoga sebe, izvan vreve svakodnevnog života. (Stanko Špoljarić)
